FIRMU ČINE NJENI ZAPOSLENI: Najbolji radnici zbog OVIH RAZLOGA često odlučuju da NAPUSTE POSAO!

Laptop
Pixabay.com

U istraživanju je učestvovalo 7.200 ispitanika, koji kažu da otkaz za njih predstavlja "beg" od menadžera na poslu. To upućuje na zaključak da svaku kompaniju čine ljudi koji su oslonac njenog poslovanja.

 

“Upravljanje na mikro nivou” (u slobodnom prevodu – mešanje u sve i svašta)

Zaposleni žele da imaju samostalnost kada rade. Ako se menadžer meša i u najmanju sitnicu čak i onda kada je zaposleni prilično samostalan, to samo može da poveća stres na radnom mestu. Ako ste već nekoga zaposlili, to znači da mu verujete da može dobro da radi svoj posao. Niko ne radi bolje ako ga neko konstantno nadgleda, proverava i stalno opominje.

Nema prilike za napredovanjem i razvojem

Menadžeri su dužni da znaju svoje zaposlene i šta je to što ih motiviše. Ako ne znaju, dovoljno je da pitaju, slušaju, prate njihov rad. Već samim slušanjem mnogo se uči. Zaposleni se motivišu dinamičnim i izazovnim projektima kao i fleksibilnim ciljevima koji će ih “naterati” da napreduju. Ako su projekti statični, i ima dosta rutinskog posla, zaposleni nemaju čemu da se nadaju, i počinju da se isključuju.

Manjak empatije

Ako se zaposleni suočava sa problemom lične ili profesionalne prirode, od poslodavca ili menadžera se očekuje da pokaže empatiju. Mora da pokaže da razume problem i da olakša ili mu pruži rešenje. Šta to znači u praksi? U teškim vremenima menadžer treba da pokaže da je “čovek”.

Ne neguje balans između posla i privatnog života

Niko ne želi da radi prekovremeno niti vikendom, koliko god da voli svoj posao i bez obzira koliko mu je do njega stalo.

Ne nagrađuje i ne prepoznaje trud zaposlenih

Ovo je jedan od najvećih uzroka manjka motivisanosti. Svi žele da se osećaju cenjenim. Dodatni napor uložen u posao ukoliko nije prepoznat, cenjen i nagrađen, može zaposlenog da ostavi sa osećanjem da je izigran i potcenjen.

Prema statistikama Biroa za zapošljavanje u Americi, iz 2016. godine, prosečno vreme “zadržavanja” na jednom poslu jeste četiri i po godine. Sa dolaskom mlađe generacije milenijalaca, to vreme je postalo čak i kraće. Milenijalci ne očekuju da ostanu na jednom poslu duže od tri godine.

Ovakva statistika nikako nije dobra ni za zaposlene a još je i gora za poslodavce koji moraju da traže, a zatim i obučavaju radnike. Radno okruženje koje podržava iskrenost, otvorenu komunikaciju i fer odnose, neće imati poteškoća da zadrži dobrog radnika.