Volite ‘plazma’ keks? Istorija njegovog nastanka će vas zaprepastiti (VIDEO+FOTO)

'Plazma' keks je nesumnjivo jedan od najvoljenijih srpskih konditorskih proizvoda. Međutim, tajne o nastanku ovog keksa sigurno niste znali!

Ako srpska konditorska industrija može da izdvoji nešto kao legendarni proizvod u kome generacije uživaju već decenijama, to je svakako keks „plazma”, koja je iz običnog prehrambenog proizvoda prerasla u pravi mit bivše Jugoslavije, ali i Srbije. Često se među „narudžbenicama” rodbine iz zemalja bivše Jugoslavije obavezno nađe i „Plazma”.

Međutim, istorija ove legende među konditorskim proizvodima krije mnoga razočaranja za njene verne kupce.

Priča o „plazmi” počinje davne 1902. godine, kada je Cezare Skoti u Milanu osnovao kompaniju „Sindacato italiano del Plasmon“. Četrnaest godina kasnije, 1916. godine, ime kompanije je promenjeno u „Società del Plasmon”, a danas je u vlasništvu velike američke korporacije „Heinz”.

Kao što i samo ime kompanije kaže, ključni sastojak ovog proizvođača jeste plasmon, odnosno plazma (izolat proteina dobijen iz mleka, koji se smatra jednim od najboljih izvora proteina).

Cezar je bio jedan od najvećih trgovaca ovom sirovinom, pa je želeo da je plasira u što vše proizvoda. Ciljna grupa su mu bila deca, trudnice i svi koji vode računa o zdravlju.

Tada na scenu stupa i Srbin. Naime, Petar Tutavac se zaposlio u Cezarovoj fabrici se početkom pedesetih godina prošlog veka.

Desetak godina kasnije, Cezar umire a fabriku kupuje američka kompanija „Heinz”, uglavnom i danas prepoznatljiva po proizvodnji soseva, i usledilo je masovno otpuštanje radnika, među kojima se našao i Petar.

Tutavac se vratio u rodni Požarevac, sa namerom da pokrene svoju konditorsku kompaniju. Nakon dve godine intenzivnog traganja, u susret mu je izašlo par članova komunističke partije. Oni su imali sredstva da mu pomognu, uz uslov da kompanija bude državna, dok će Petar biti glavni rukovodilac.

Kako je Petar iz Milana doneo znanje sa prethodnog radnog mesta, rešio je da samo „prepakuje” italijanski original proizvod.

Naravno, kako bi proizvodnja po originalnoj recepturi bila preskupa, Petar je rešio da većinu zdravih sastojaka zameni njihovim jeftinijim i nezdravijim varijantama.

Tako je Plazma ostala bez plazme, već je umesto toga u keks stavio sojino brašno. Umesto prirodnih biljnih i maslinovog ulja, Petar je stavio maslac uz dodatak hidrogenizovane biljne masti ne bi li i tu dodatno uštedeo.

Umesto ječmenog slada, štedljivi Petar dodaje med, ali uz dodatak dekstroze kako bi i tu ućario.

I na kraju, umesto prirodne arome vanile koja se koristi u Italiji, Petar je stavo vanilin (pogađate, radi uštede).

Sada je Tepavac imao istovetan, a puno nekvalitetniji proizvod od originala koji je bio spreman za distribuciju. Ostalo je još samo da se imenuje.

Iako je pokazao puno mašte u zadatku izmene sastojaka, Tepavcu baš i nije išlo kada je došlo do smišljanja imena proizvoda.

Setio se da se originalna plazma tada reklamirala pod sloganom „Biscotti per bambini” (Keks za decu), pa je predložio da ime keksa bude upravo Bambini.

Tadašnja vlast nije odobrila strano ime za domaći proizvod, pa je Petar umesto toga predložio Bambi. Prilično praktično – deca već imaju lepe asocijacije na to ime zahvaljujući crtanom, a i logo mu je praktično na tanjiru.

Sa tim elementima 1967. godine nastala je fabrika „Bambi”.

Međutim, italijanski „Plasmon” je saznao šta se dešava u Srbiji, pa je početkom sedamdesetih godina prošlog veka tužio „Bambi”.

Posledice toga su bile da je ovaj keks opstao u Srbiji, ali nije smeo da se izvozi u zapadnu Evropu niti Ameriku.

Zbog toga devedesetih godina prošlog veka nastaje „Lane keks” koji je po recepturi istovetan „plazmi”, ali je zbog promenjenog imena i ambalaže mogao da se distribuira i van Srbije.

Kompanija „Bambi” je 2008. godine tužila „Jaffu” zbog navodnog plagiranja „plazme”, kada se na tržištu pojavio keks „vito”. „Jaffa” je tada na optužbe uzvratila iznošenjem priče o prvobitnom plagijatu „plasmona”, a kompanija „Bambi” je ostala nema na te optužbe, a taj stav su, po svemu sudeći, zadržali do danas jer do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili na naša pitanja o istorijatu „plazme”.