POVEĆANJE PLATA POD ZNAKOM PITANJA: Višak radnika na birou OBARA CENU RADA!

Radnici
pixabay.com

Prema navodima ekonomskih stručnjaka iz Vlade, srpska privreda beleži izvestan rast, pa je povećanje minimalnih zarada direktna posledica toga. Problem nezaposlenosti tek treba rešavati.

 

U odnosu na 2014. godinu poslovanje je višestruko bolje – od minusa od 132,6 milijardi dinara, firme su stigle do profita od 229,3 milijarde dinara. Od ovog uspeha, međutim, zaposleni nisu imali mnogo vajde – prosečna zarada je porasla za svega 1.500 dinara.

U prošlogodišnje uspehe valja ubrojati i rast zaposlenih. Prema finansijskim izveštajima preduzeća su uposlila 45.157 više radnika, od kojih je 20.000 mesto našlo upravo u malim i srednjim preduzećima. Poslodavci, međutim, pojašnjavaju da dokle god je evidencija Nacionalne službe za zapošljavanje popunjena, nerealno je očekivati da će oni postati izdašniji.

– Plate u realnom sektoru se utvrđuju na osnovu više stvari. Veći profit se dobija kada su troškovi manji od prometa. Ako plate miruju, profit se povećava zahvaljujući tome što plate nisu veći trošak. Da su plate veći trošak, profit bi bio manji. A kada će profit uticati na veće plate, zavisi pre svega od tržišta rada. Da na njemu nema viškova kadra, onda bi poslodavci morali da povećaju plate i bore se tako za kadar. Određena zanimanja, koja su tražena, i sada imaju zarade bolje od proseka – kaže za Novosti Nebojša Atanacković, predsednik Unije poslodavaca. 

Skoro identično objašnjenje nude i ekonomisti. Dokle god radnici strepe da će im poslodavci bez muke naći zamenu, prilično efikasno rade i bez povišice.

– Iznos plata se formira na osnovu više faktora, a jedan od njih je rezulatat preduzeća i profit firme – objašnjava Zoran Grubišić sa Beogradske bankarske akademije.

– Privatna preduzeća sama, a državna prema politici Vlade, donose odluke kako će rasporediti dobit. Na njima je da odluče hoće li isplaćivati dividende ili povećavati zarade. Ali tu je bitan i drugi faktor, a to je opšta atmosfera – stanje na tržištu rada. Očigledno je klima takva da ne moraju da plate više, jer je to za njih definitno trošak.

Sociolog Nada Novaković, naučni saradnik u Institutu društvenih nauka, upozorava na činjenicu da u Srbiji 100.000 radnika svakodnevno ide na posao, a za svoj rad ne dobija ni dinara. Sindikalni izvori dodaju još pola miliona zaposlenih koji svakodnevno idu na posao, a zarade im kasne od nekoliko meseci do pola godine.

– Naš radnik manje je plaćen nego radnik u Kini. Politika privlačenja stranih investitora sa jeftinom radnom snagom pokazala je i tamnu stranu medalje. Na jednoj su subvencije, oslobađanje od poreza, carina i druge povlastice poslodavcima. A na drugoj je nesigurnost, izrazito niske, neredovne zarade i siromaštvo zaposlenih. Kapitalisti iznose profit i uvećavaju svoje bogatstvo, radnicima ostaju neredovne, niske i često “zakinute” najamnine, neoverene zdravstvene knjižice, nepovezan radni staž, maksimalna eksploatacija i skoro nikakva radnopravna i sindikalna zaštita – upozorava Nada Novaković.

NAPREDAK TEK SLEDI

Sindikati upozoravaju da, iako je u iznosu prosečna zarada nešto malo veća, troškovi života su je pretekli.

– Plata realno nije porasla, već je, u stvari, pala zbog porasta vrednosti potrošačke korpe. Prema najavama premijera već sada će, do kraja godine, doći do povećanja plata. Nadam se samo da to nije rečeno tek tako, i ja očekujem da zarade porastu između pet i 10 odsto. Mi stalno govorimo o rastu plata, a važno je, u stvari, da prvo dođemo do nivoa od pre smanjenja zarada za 10 odsto. Privredni rast treba da bude dupliran, da bi plate porasle za novih pet do 10 odsto, što je nerealno očekivati – ističe Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata. –