MUKE PODSTANARA: Da li biste platili “podstanarski porez” kako biste izbegli OVE SITUACIJE?

Zgrada
Pixabay.com

Prema procenama, u Srbiji se izdaje skoro 260.000 stanova, samo u Beogradu oko 74.000. Tek za 1 odsto izdatih stanova postoji i ugovor o zakupu.

 

Na taj način vlasnici stanova izbegavaju plaćanje poreza. Istraživali smo ko ima koristi, a ko štetu od ugovora o zakupu i poreza na taj ugovor.​

Samo onaj ko je bio podstanar zna kako je živeti u tuđem stanu. Jelena ni to nije uspela da sazna jer je predhodno prevarena.

“Početkom februara, zapravo prvog, platila sam kiriju, a dan kasnije me je žena zvala da mi kaže da moram da se iselim. I morala sam, a kiriju mi nije vratila.. oko 130 evra”, navodi studentkinja Jelena.

“Dešavaju se različiti slučajevi nasilja, bezakonja, zamene brave na vratima, isključivanje električne energije, pa čak i fizički napadi”, ističe Mirko Mirković iz udruženja podstanara Velegrad.

Zakon o stanovanju propisuje 90 dana kao otkazni rok, ali kako zakupac i vlasnik gotovo nikada ne potpisuju ugovor taj rok se ne važi.

Ugovor o zakupu značio bi sigurnost i za onog ko stan iznajmljuje i za vlasnika.

“Na taj način bismo mi bili sigurni da nas neće izbaciti, a i vlasnik bi bio siguran da ćemo mi platiti kiriju i sve ostalo”, ističe studentkinja Jelena.

Međutim, korist od ugovorenog pravnog odnosa o zakupu imao bi i svaki građanin Srbije jer bi se na taj način plaćao i porez na najam stana.

Poreska uprava najavljuje strožu kontrolu od jeseni. Vlasnici stanova se bune i prete 20% većom kirijom. To neće moci, poručuju iz udruženja – zvaćemo inspekciju.

“To znači da ako podstanar plaća 200 evra, on mu kaže sledeći put kada ja budem plaćao porez ti ćeš platiti 240 evra. Prvo, zakon o zakupu kaže da se plaća porez od ostvarene, a ne povećane zakupnine. Drugo, ne može ni jedan zakupac da na taj način uvećava cenu jer bi to bio tržišni prekršaj”, navodi Mirko Mirković.

Iznajmljivanje stanova je postao ozbiljan biznis.

“Ovaj porez će da zahvati i one koji imaju više stanova pa ih iznajmljuju, ali neće one koji žive u svom stanu”, ističe Neven Cvetićanin iz Instituta za društvene nauke.

“Mi kada izdajemo neki stan tražimo dokaze o vlasništvu tražimo kopiju lične karte i onog ko izdaje i onog ko zakupljuje stan. Takva dokumentacija se uredi i preda”, kaže Katarina Lazarević iz agencije za nekretnine.

Filip to dobro zna, on 17 godina živi u Roterdamu. Tamo se plaćanje poreza na najam stana podrazumeva, a na stan bez ugovora niko ne pristaje.

“U Holandiji se sve dogovoriš i staviš na papir, tu ide sve i voda i struja i to platiš. Mislim da je to bolje jer onda imaš na papiru šta sme, šta ne sme i šta se očekuje”, ocenjuje Filip.

“Zamisao je da država uzme, to je uopšte zamisao poreskog sistema, da država ima svoju poresku politiku kako bi obezdila građanima škole, puteve, bolnice…”, navodi Cvetićanin.

Procenjuje se da zbog neplaćanja poreza vlasnika stanova država godišnje gubi oko 50 miliona evra, a obični građani zbog toga ostaju bez 10 kilometara auto-puta, 20 obdaništa, 20 škola ili 250.000 prosečnih penzija.