Najveća tajna Kalemegdanske tvrđave: RIMSKI BUNAR UOPŠTE NIJE RIMSKI, A NIJE NI BUNAR!

Rimski bunar predstavlja jedan od poznatijih spomenika na prostoru Kalemegdana, kao jedinstvena zaostavština prošlih vremena koju prati interesantna priča. Nalazi se u Gornjem gradu Kalemegdanske tvrđave, iza masivnih drvenih vrata obloženih gvožđem, sa pločom na kojoj piše "Rimski bunar - Roman well, 1717 - 1731".

 

Foto: Dnevno.rs/Petar Marković

Prema nazivu bunara, logično je pretpostaviti da je on izgrađen od strane Rimljana, za vreme njihovog boravka na prostoru Kalemegdana u vreme kada se na tom prostoru razvijao rimski vojni logor, odnosno kastrum čiji ostaci su dan danas vidljivi.

Međutim, svako ko je upoznat sa istorijom uopšte, kao i sa razvojnim fazama Kalemegdana, sigurno će se zapitati ako je bunar izgrađen za vreme razvoja kastruma na prostoru Kalemegdana, šta onda znači datum na tabli “1717 – 1739”. Pored toga i sam izgled bunara svedoči da je u pitanju gradnja modernijeg datuma, uprkos nazivu koji može biti varljiv.

Prema istorijskim podacima, sam bunar je izgrađen u doba austrijske vlasti od 1717. do 1739. godine u periodu obimne barokne rekonstrukcije i originalno je nosio naziv Veliki bunar.

 

Foto: Dnevno.rs/Petar Marković 

Predstavlja značajno delo barokne arhitekture na ovim prostorima, a veruje se da je njegov autor Baltazar Nojman, arhitekta nemačkog baroka. Naziv Rimski bunar potiče iz prve polovine 19. veka kada je srpska vojska ušla u tvrđavu, jer se verovalo da bunar potiče iz doba Rimskog carstva.

Kopanje bunara je započeto kako bi se pronašla voda, međutim, kako voda nije pronađena prilikom kopanja, rupa koja je prvobitno bila namenjena za bunar je služila kao cisterna u kojoj se sakupljala voda sa površine.

Austrijanci su pri kopanju verovali da će naići na izdan, zbog čega su se spustili i niže od dna reke Save i prokopali vodonepropusnu stenu na 54. metru, ali nisu došli do vode. 

Prema poslednjim merenjima, bunar je dubine oko 55 metara, prečnika 3,4 metra i obavija ga 212 stepenica. Okno bunara je ograđeno čvrstom metalnom ogradom, a iznad njega postavljena je masivna rešetka. Stepeništa se spuštaju na dubinu od oko 30 metara i to je nivo vode koji se kapilarno akumulira sa Gornjeg grada kroz zidove bunara

Za Rimski bunar su zbog njegove zanimljive istorije i interesantnog, misterioznog izgleda vezivane mnoge priče i misterije.

Pretpostavlja se da je na mestu bunara nekada bio silos koji je služio za skladištenje žita, a prema nekim izvorima na tom mestu se nalazila tamnica.

Prema događaju ubistva iz 1954. godine kada je čovek bacio telo svoje ljubavnice u okno bunara snimljen je film Dušana Makavejeva „Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT”.

Foto: Printscreen/Youtube

Misteriozni ambijent je zainteresovao poznatog režisera Alfreda Hičkoka za vreme posete Beogradu 1964. godine. On je izjavio da su takva mesta za njega prava poslastica.

Investicija od 400.000 dinara je obuhvatila sanaciju elektroinstalacija, postavljanje nove rasvete, zamenu metalnih rešetki koje pokrivaju otvor bunara, urađena je nova ograda iznad okna i popravljena su vrata na vrhu spiralnih stepeništa. Radovi su izvedeni uz saglasnost Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i stručni nadzor Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.

Od 5. marta 2014. godine, nakon sedam godina, Rimski bunar je otvoren za posetioce. 

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!