Spomenik koji je smetao okupatorima, a zbog koga Srbija ima VIDEO IZ 1913!

Spomenik Karađorđu
Arhiva

Jedno od najprepoznatljivijih obeležja Beograda je Spomenik zahvalnosti Francuskoj koji već više od osam decenija stoji u Kalemegdanskom parku. Ipak, pre njega, na istom mestu, postojao je jedan drugi, podjednako veličanstven spomenik!

 

Malo Beograđana, čak i onih koji vole čaršijske priče i prošlost srpske prestonice znaju da je na mestu na kome se danas nalazi Spomenik zahvalnosti Francuskoj nekada stajao spomenik Karađorđu, postavljen 1913. godine, baš uoči Prvog svetskog rata.

Prve ideje za spomenik Karađorđu potiču još iz 50-ih godina XIX veka, ali povratkom dinastije Obrenović na presto 1858, ta je stvar sasvim skrajnuta. O gradnji se ponovo počelo razmišljati odmah nakon dolaska kralja Petra I Karađorđevića na presto, 1903. i prvo je bilo zamišljeno da bi to trebalo biti baš na stogodišnjicu Prvog srpskog ustanka, 1904. ali se stvar potom ponovo poprilično „rasplinula“, zbog nedostatka novca – priča za Dnevno.rs Neda Kovačević, književnica i žena koja je popisala sve prestoničke spomenike.

Spomenik je izradio Paško Vučetić, napravljen je u Rimu, a dopremljen u Beograd početkom ratne 1912. godine. Postavljanje na Kalemegdanu je moralo da sačeka kraj Balkanskih ratova, pa je spomenik Karađorđu 11. avgusta 1913. godine otkrio njegov unuk kralj Petar I Karađorđević.

– Spomenik Karađorđu je bio složena kompozicija. Danas imamo sačuvane fotografije, ali i kratki film sa svečanosti otkrivanja. Spomenik su činile skulpture slepog guslara, dva vojnika iz Prvog srpskog ustanka i Balkanskih ratova, žene koja drži dete, boginje Nike i Vožda Srbije na vrhu –  objašnjava Neda Kovačević i dodaje da je u onovremenom Beogradu bilo dosta zamerki na izgled Karađorđa koji ne odaje utisak nacionalnog heroja, već je prilično nedefinisan, zamišljen i „ranjiv“.

Smetao okupatorima

 

Spomenik Karađorđu 11. avgusta 1913. godine otkrio je njegov unuk kralj Petar I Karađorđević, Foto: Arhiva

Nažalost, spomenik nije bio dugog veka. Po okupaciji, Austrijanci su spomenik srušili početkom 1916. godine izgovarajući se da je oštećen i nebezbedan. Okupator je nameravao da na ovo mesto postavi spomenik caru Franji Josifu, ali je srpska pobeda to osujetila.

Samo je jedna od skulptura s kompozicije, ona Slepog guslara, preživela uništavanje. Ona se i danas čuva u depou Muzeja grada Beograda. Sasvim je očuvana, nema oštećenja, sem što joj nedostaje štap. O njoj je zabeleženo jedino, da je u Muzej dospela kad je preuzeta od Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda sredinom 70-tih, i ništa više – ističe Neda Kovačević.

Spomenik zahvalnosti Francuskoj je na Kalemegdan postavljen 11. novembra 1930. godine na potpuno isto mesto gde se nekada nalazila Karađorđeva kompozicija, pa je tako srpski vožda zauvek napustio Beogradsku tvrđavu.

Vožd se vraća na Kalemegdan?

 

‘Preživela’ skulptura Slepog guslara danas je u depou Muzeja grada Beograda, Foto: Milan Tlačinac/Neda Kovačević

Prošle godine se pojavile inicijativa da se od onoga što je ostalo od nekadašnjeg spomenika napravi jedna nova kompozicija ili da se bar „preživeli“ slepi guslar vrati na Kalemegdan.

– Bilo je raznih predloga, od radikalnih, da se ukloni spomenik Zahvalnosti Francuskoj, do toga da se nađe negde drugde na Kalemegdanu pogodno mesto. Veoma bih volela da se makar Slepi guslar nađe negde na Beogradskoj tvrđavi, možda kod Vojnog muzeja – zaključuje Neda Kovačević dodajući da bi to možda bilo prigodno kada se u obzir uzme da je prvobitni spomenik postavljen u čast sto godina osnivanja regularne srpske vojske.

Karađorđe u ‘mizerno glupom stavu’

Skulptura Karađorđa je u Rimu, gde je nastala, naišla na lep prijem. Ipak, u Srbiji, javnost se podelila.

Jovan Dučić mu, na primer, bez obzira na izvesne lične rezerve, daje komplimente,  dok Milutin Bojić, pak, govori o spomeniku kao o „jednoj bedi i sramoti”, da je „rasturen i ružan”, figure „nakazne”, ustanik je „pijan” a Karađorđe „najbedniji, u položaju rezigniranog čoveka”.

Moša Pijade, tada poznati slikar i likovni kritičar, pisao je da je spomenik „teška sramota, koju pijukom treba srušiti”. Karađorđa je doživeo kao bednog, „nalik cepanici”, u „mizerno glupom stavu”, „tupavoga izraza lica”. Kralj Petar je ipak bio zadovoljan izradom, pa kritike nisu naišle na veliko uporište.

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!