Svaki dan isti život: Ovo je jedina sačuvana PESMA GAVRILA PRINCIPA

Gavrilo Princip
Wikipeda

Zapamćen je kao čovek koji je promenio istoriju i izazvao ‘Veliki rat’, a malo ljudi zna da je, pored toga, Gavrilo Princip pisao i pesme. Jedna od njih, nastala tokom njegovog tamnovanja u zatvoru za vreme Sarajevskog procesa sačuvala se i do današnjih dana. Pročitajte je!

 

Bilo je to davne 1914. godine… Pred austrougarski sud u Sarajevu 12. oktobra izvedeno je 25 uglavnom mladih ljudi. Optužba – ubistvo nadvojvode Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije.

Kada je glavna rasprava završena, predsedavajući je pozvao optužene da ustanu ako se kaju za ono što su učinili. Ustali su svi osim jednog mladića – Gavrila Principa.

Osuda je izrečena 28. oktobra 1914. godine kada je oružje već uveliko zveckalo Evropom, a svet se kretao ka nemonovnom razaranju. Činjenica da je Princip bio maloletan spasla ga je od smrtne kazne. Osuđen je na 20 godina robije i poslat u zloglasni zatvor Terezin u današnjoj Češkoj.

Samo oni koji su Principa bolje poznavali znali su da je imao i drugu stranu – voleo je poeziju, a čak je i pisao pesme. Jedna od njih, nastala u Sarajevu 1914. godine dok su mu sudili za događaj koji će promeniti tok istorije, sačuvana je i do današnjih dana.

Umiranje – Gavrilo Princip

 

Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve kao juče,
Sutra se isto sprema.

Al’ pravo je rekao pre
Žerajić, soko sivi:
Ko hoće da živi, nek mre,
Ko hoće da mre, nek živi.

I mesto da smo u ratu
Gde bojne trube ječe,
Evo nas u kazamatu
Na nama lanci zveče.

Svaki dan isti život
Pogažen, zgnječen i strt
Ja nijesam idiot
Pa to je za mene smrt.

* Pesma je prvi put u celini objavljena nakon Prvog svetskog rata, 17. marta 1919. godine u časopisu ‘Zvono’.

Gavrilo Princip je umro u zatvoru od tuberkuloze 28 aprila 1918. godine, malo pred kraj Prvog svetskog rata.

Izmučen zatvorom i bolešću u kombinaciji sa batinama i konstantnim mučenjem, pred sam kraj života, sada već istorijska ličnost epskih proporcija – Gavrilo Princip, čovek koji je počeo Veliki rat je na zidu iznad nekoliko dasaka koje su mu služile kao krevet zapisao još jednu strofu pesme svog života:

“Naše će sjene hodati po Beču

lutati po dvoru

plašeći gospodu”

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!