ZORAN MILIVOJEVIĆ: Sve što ste znali o zaljubljenosti i ljubavi je totalno pogrešno

Ako ste ovaj praznik dočekali sami, ne tugujte. Jer, zaljubljenost vas može samo omesti u potrazi za pravom ljubavlju, barem tako tvrdi psihoterapeut Zoran Milivojević.

Nakon što prođe praznični januar, od februara, naročito 14. počeli su da strepe i samci u Srbiji, dok oni zauzeti uprežu sve raspoložive snage ne bi li od partnera diskretno izvukli kakav bi im se poklon svideo. I parovi sa većim ljubavnim stažom sve više pažnje pridaju ovom prazniku, makar čestitkom.

foter/martinak15/photo on flickr

Može li taj jedan dan ljubavi i romantike da nam nadomesti ostale dane ispunjene realnošću pitali smo psihoterapeuta Zorana Milivojevića:

– To je prvenstveno praznik koga je izmislio narod. Ne postoji nikakav Sveti Valentin, već su ljudi rešili da slave ono do čega im je stalo, dakle zaljubljenost. On je vrlo praktičan za mlade ljude, najviše tinejdžere. Dakle, kada osećaju naklonost prema nekome, a stide se da to pokažu, to koriste kao dobru priliku da nekome daju poklončić, čisto kao „reda radi”, dok zapravo ispituju reakciju simpatije” – kaže Milivojević za naš portal, dodajući da je svemu “kriv” koncept unutrašnjeg deteta.

“To dečje “ja” romantičnog tipa je naročito prisutno kod ženskog pola, pa se tako raduju svakoj prilici u kojoj će im neko izraziti ljubav i afirmisati vezu” navodi ovaj psihoterapeut.

Ono što često ljudima privlači pažnju jeste ime samog praznika Dana zaljubljenih. Zašto zaljubljenost a ne ljubav, ako već znamo da je ljubav “jača” emocija?

– Mi smo kao zapadni mentalitet počeli da mešamo ta dva pojma i zbog toga imamo vrlo negativne posledice. Danas ljudi toliko traže ljubav, a nje ima sve manje, baš zato što je tražimo na pogrešnom mestu, a to pogrešno mesto je – zaljubljenost” – objašnjava Milivojević razliku između ove dve emocije.

Ljubav se, kako on kaže, pojavljuje kod viših sisara kod kojih mladuncima treba mnogo vremena da odrastu. Tako se mama godinama brine o potomstvu i time je sprečena da punom parom privređuje, pa se i tata vezuje za mamu i porodicu i obezbeđuje im egzistenciju.

foter/pasotraspaso/photo on flickr

Zaljubljenost, sa druge strane, nije prirodno osećanje, tvrdi naš sagovornik:

– Imate cele kontinente u kojima se ne pojavljuje zaljubljenost, kao što su Afrika ili Azija. Zaljubljenost se pojavljuje samo onda kada ljudi počnu da povezuju ljubav i sreću. Onda ljubav, koja je i inače visoka vrednost postaje super ili ultra visoka vrednost. Dakle, čovek misli da, ako nađe onu pravu, biće srećni do kraja života i to je smisao života. Tu pravimo grešku i od ljubavi koja treba da bude sredstvo za sreću mi pravimo životni cilj – podvlači Milivojević, rušeći iluzije o ovoj emociji.

U naše kolektivno nesvesno su, kaže on, putem medija, bajki i filmova upumpane predstave koje su fikcije a mi pokušavamo da ih ostvarimo u realnom životu.

Pitamo ga i koja je tačno razlika između ljubavi i zaljubljivanja:

– Ljubav je stanje emocionalnog vezivanja za drugu osobu – taj neko nam je važan, osećamo ga kao svog, pripadamo jedno drugome i čvrsto smo povezani. Zaljubljenost je, sa druge strane, ideailizacija osobe. Zbog toga se ljudi skloni zaljubljivanju često razočaraju u vezi, kada upoznaju osobu kakva jeste, i shvate da to nije ni blizu onome što su oni zamišljali. Zaljubljenost ne prelazi po difoltu u ljubav, iako smo mi naučeni da verujemo u to – kaže nam dr Milivojević. Njegova poslednja rečenica se nikako neće dopasti romantičarima, pa rešavamo da to isteramo na čistac:

Zar nije zaljubljenost prethodnica ljubavi? Učeni smo da se prvo moramo zaljubiti kako bismo voleli.

– Zaljubljenost nije prethodnica ljubavi, već prva faza veze. Zaljubimo se pa se nadamo da će doći ljubav. Ali, pogledajte koliko ste puta bili zaljubljeni a koliko je to puta rezultovalo vezom do kraja života. Broj zaljubljivanja je jako veliki i završava razočaranjem, zar ne? – razoružava nas Milivojević, navodeći usput i praktične primere za svoju tvrdnju.

foter/pasotraspaso/photo on flickr

Prema njegovom mišljenju, koncept ugovorenih brakova je taj koji “pravi” dobre brakove i mnoštvo dece, zbog čega je na Zapadu ovladala bela kuga.

– Ako gledate Afriku i Aziju, tamo i dalje žive tradicionalna društva i ugovoreni brakovi. Tamo se društvene uloge znaju i uče – zna se šta radi muško a šta žensko, šta je muž a šta žena, majka i otac. Kultura im čvrsto definiše te uloge. Oni su pomireni sa tim da će im roditelji naći partnere. Kada se to desi, oni dobro funkcionišu jer igraju uloge koje su naučene. Ne znaju se kao dva ljudska bića, ali su tim koji sjajno funkcioniše. Tu nema zaljubljenosti, ali se kroz neko vreme dogodi ljubav. Nama sa Zapada to deluje strašno, a u stvarnosti to je taj obrazac koji pravi decu i stabilne porodice.

Zapad je tako funkcionisao do 19. veka kada su ljudi počeli masovno da čitaju o idealnoj ljubavi. I pre toga je bilo ljubavi, ali samo na dvorovima, a sada je i običan narod poželeo „romantičnu ljubav”. Danas smo isprogramirani time da je ljubav cilj a ne sredstvo i da moramo naći „pravu” osobu”, navodi Zoran Milivojević, dodajući da ta njegova tvrdnja često izaziva negativne reakcije na društvenim mrežama.

Istina je, ipak, ta da ljudi sve češće pozne godine dočekaju sami. Da li je problem u egocentrizmu, u različitim predstavama ljubavi ili je savremeno doba prepuno zamki za pravu ljubav? Danas je na jedan klik od vas na hiljade ljudi koji u svakom trenutku izgledaju tako lepo i zanimljivo, dok se vi budite kraj raščupanog partnera koji ujutro voli da zvoca. Kako onda odoleti svim tim “savršenim” ljudima na internetu i posvetiti se onome koga imate?

– Problem je u svemu tome zajedno, ali i u mitu o zaljubljenosti. Koliko ste puta čuli devojku da je u ponedeljak zaljubljena a već sledećeg ponedeljka se ohladila. Dakle, taj čovek nije bitan kao osoba, već je bitan kao neko ko u njoj izaziva prijatnost. Kada nestane prijatnost i pojavi se realnost, ona traži drugog. Što se tiče društvenih mreža, ljudi ih često koriste kako bi pobegli od svojih života, i tu nastaje graška. Oni sa pravim životnim iskustvom znaju da nije sve kako se predstavlja na Fejsbuku, pa će se ređe uplesti u tu zamku – objašnjava naš Milivojević.

I na kraju, može li čovek biti srećan bez partnerske ljubavi?

– Uopšteno govoreći, može. Ipak, svaki čovek ima pravo na partnersku ljubav i nju mu ništa ne može nadomestiti – ni ljubav prema detetu, niti prema porodici, prijateljima, kućnim ljubimcima… To su sve različite vrste ljubavi i šteta je lišiti se prave, partnerske ljubavi zbog nekog ideala koji suštinski ne postoji – zaključuje za Dnevno.rs dr Zoran Milivojević.