OGROMNA LJUBAV LULE I BATE: Uvek smo verovali u nas, disali smo kao jedno biće

Bata
Instagram/batazivojinovic

Velikan srpskog glumišta Velimir Bata Živojinović preminuo je sinoć u 83. godini. Čuveni Valter iza sebe je ostavio uloge uz koje su generacije odrasle. Teško je opisati šta je sve uradio Bata i šta je sve predstavljao Bata, ali važan deo toga može da nam dočara žena koja je osvojila Valterovo srce, Julijana Lula Živojinović.

 

Sa Lulom smo, koja je sa Batom u braku bila nepunih šest decenija i koja je sa njima dobila sina Miljka i ćerku Jelenu, pre četiri meseca pričali, otvoreno. I ona nam je otkrila kakav je bio Bata kad se kamere ugase, prenosi ‘Žena blic’.

– Od kada znam za sebe, Bata je bio uz mene. I to bukvalno. Već u najranijem detinjstvu on je postao deo mog života. Poznavao se sa mojim starijim bratom, ista su generacija. Vremenom, zajedno smo odrastali i sazrevali, formirali porodicu, deca su brzo došla. Sve je išlo spontano i normalno, čini mi se da drugačije nije ni moglo da bude – rekla je Lula.

A zatim dodala:

Naša ljubav je učinila da se osećamo kao jedno biće, prolazeći kroz sve lepe i teške trenutke. Uvek smo verovali u sebe, u nas, zadovoljavajući se malim, a suštinskim stvarima u životu, ceneći svaki dan.

Brak sa Batom je bila privilegija

– Bata je mudar čovek koji je znao kako da se postavi u svim važnim situacijama. Moje mesto pored njega je bilo zaštićeno i, na neki način, privilegovano. Nije me držao u senci, naprotiv, zajedno smo prolazili kroz sve faze njegove karijere. Sa novinarima smo uvek imali odlične odnose.

Bata je bio nežna osoba

– Iako možda deluje grubo u nekim svojim filmskim ulogama, Bata je u suštini jedna jako nežna osoba. Beskrajno je radoznao i veseo. Oboje volimo da pevamo i to često znamo da podelimo sa dragim prijateljima. Svi mi imamo svoje različite faze raspoloženja, ali kod njega je dominantna neiscrpna životna radost. To je božji dar. Drago mi je da su nam i deca takva, a izgleda da i nije moglo da bude drugačije kada su odrastali u smehu i pesmi – rekla je Lula.

I u dobru i u zlu…

– Moje vreme su oduvek bili moj muž i moja deca. Danas i unuci. I tu nema lažnih dilema. Šta će meni neko moje vreme bez moje porodice? Zato nikada o tome nisam ni razmišljala. Ko to može da zna kakva bi mi bila interesovanja i kako bih se uopšte formirala bez Bate?

Bez ljubomore

– Kada sam bila mlada, njegove filmske ljubavne scene su mi teško padale, ali sam znala da to moram da nosim u sebi, jer ljubomora može da uništi i najidealniji brak.

 

Nisu se nikad obazirali na tračeve.

– Taj problem nismo nikada imali jer smo se uvek jako voleli. Ljudi su nas uvek podržavali, a na lošu energiju se nismo nikad osvrtali. Život brzo prođe i iracionalno je trošiti ga na prazne priče.

Samo kad me pogleda…

– Godine su nas stigle. Ali kada vidim onaj njegov specifičan pogled, ništa mi ne pada teško. Srećom, uz nas je stalno medicinska sestra Lepa Ilić, kao i doktorke Nataša Vučičević i Ranka Todorović. Opet su oko Bate sve same žene. Bez njih ne bih mogla puno da mu pomognem.

Unuci za ponos

– Njegov autoritet, snaga i podrška mogle su da se osete i kada je stotinama kilometara bio udaljen. Bata je suprug i otac u punom smislu te reči. Kao i svakoj majci, podizanje dece mi je predstavljalo jednu veliku radost i odgovornost, smisao života. Svakako bih volela da se češće viđam sa decom, ali život nas stavlja pred razna iskušenja. Iskreno verujem da će i to biti moguće, uskoro. Ponosna sam na svoju decu, jer su pošteni i dobri ljudi. Verujem da će i unuci biti takvi. Dina je prva od unuka diplomirala i magistrirala i počela je da radi u jednoj uglednoj PR agenciji u Londonu. Jelisaveta završava fakultet u Havani i već kao student zarađuje svoj novac. Julijana prilično uspešno studira političke nauke u Marbelji, a Velimir, Obrad i Milena su još đaci. Ponosna sam na sve njih, iako ih ne viđamo dovoljno.

 

Lula je uz Batu bila do kraja, borila se za njega svom snagom.