BEOGRAD SVAŠTA TRPI: Pogrešno napisana imena ulica ‘ušla su nam u uši’

Izađite ispred zgrade ili kuće u kojoj stanujete, pogledajte naviše i uverite se da li živite u pravilno napisanoj ulici. I nemojte previše da se čudite. Što bi rekli: ’Papir svašta trpi’, a Beograd je, nažalost prepun ”pogrešnih lokacija”.

 

Najpoznatija ulica u centru Beograda, Strahinjića bana, nesrećno je podlegla nečijem neznanju. 

Kafići su na svom mestu, silikonske lepotice, kako ih mnogi nazivaju, uživaju u raskošnosti i pozeraju jer im je tamo sve ”nadohvat ruke” i ništa ne može da im promakne. Ali, nešto ipak jeste.

– Da, ovo je Strahinjića bana. Mislim da se ne zove drugačije. Stvarno nikada nisam zagledala – kaže zgodna, mlada devojka onako u prolazu.

U susret nam je išao dekica koji je lagano šetao kao da je prvi put u njoj.

– Ovo je moja maršruta do stana ili kada odlazim u Skadarsku. Svakog dana prolazim ovuda i da, sećam se da su joj nedostajale ”neke sitnice”. Mislim da je do sada neko reagovao –  kaže 69-godišnji sedi deka sa rukama iza leđa.

Strahinjića bana nekada je imao nekoliko naziva. U jednom delu ulice nekada je bilo napisano ”Stahinića”, u drugom ”Strah. Bana”… Dakle, sve je moguće.

Naša nacija elementarno je nepismena i žao mi je što to moram da kažem. Naravno, naglašavam i da niko nije potpuno pismen. U današnje vreme je važnije kakav i koji automobil vozite, a ne način na koji pišete ili se izražavate.  Strah me je da će nam budućnost biti takva da ćemo jednog dana pisati kao pre Vuka, u doba nepismene baba Smiljane – objašnjava suštinu problema profesor na Fakultetu političkih nauka Dobrivoje Stanojević.

Beogradske ulice su gramatički, funkcionalno i lingvistički nepismeno obeležene. Iako nam je ovaj problem takoreći ispred nosa, često ga uopšte i ne primećujemo.

 

Stanovnici u ulicama koje imaju pogrešne natpise sada su već naviknuti na nepravilnosti i zovu ih onako kako je napisano.

 

– Table koje služe da obeleže određenu ulicu veoma su transparentne i nalaze se na vidljivm mestima. Deca, srednjoškolci, studenti, pa i oni straiji, koji svakodnevno prolaze nekom ulicom čitaju je pogrešno, pa je samim tim pogrešno i nazivaju – kaže profesor Stanojević i dodaje da je to upravo slučaj sa Golsvordijevom ulicom.

Pretpostavljamo da se i vama često omakne i imate običaj da kažete: ”Evo me u GolsvorTijevoj”. Ne znamo da li je u pitanju neznanje ili ste samo usvojili nešto što je već prihvaćeno u narodu, ali i među lektorima se vode ljute bitke na forumima ne bi li utvrdili šta je pravilno. Bilo kako bilo, ova ulica danas ima dva naziva, čemu svedoče i table – u prvom delu ulice ona je Golsvortijeva, a  u drugom Golsvordijeva – pa, kako ko voli.

Ko je bio Džon Golsvordi?

Džon GolsvorDi bio je engleski dramaturg i romanopisac i dobitnik Nobelove nagrade za knjževnost 1932. godine.

U svojim delima kritikovao je britanski klasni sistem i materijalizam viših klasa. Još jedan čest motiv bile su nesrećno udate žene. Najpoznatije delo mu je „Saga o Forsajtovima“ i njeni nastavci „Moderna komedija“ i „Kraj poglavlja“.

Dramu „Srebrna kutija“ napisao je 1906.

Osim svega toga, Golsvordi je i ”vlasnik” jedne ulice na Vračaru.

Emisija ’Ulicama lutam’, nekada prikazivana na Studiju B pokrenula je upravo rasprave ove vrste. Nakon njihove akcije mnoge tablice u glavnom gradu su zamenjene, ali isključivo one u strogom centru grada, što je donekle pohvalno, ali nikako ne bi trebalo zanemariti i ostatak Beograda.

Ovakva vrsta nedostatka upada u oči svakome ko ume da čita i ima osnovno obrazovanje. Česte greške su u padežu, pismu i fontu, a očigledno najveći problem i zagonetka za one koji su table i postavljali bili su ispisivanje imena ruskih pisaca, prezimena braće pisana su u množini, mešanje ćirilice i latinice, muškog i ženskog roda…

Srpski jezik jeste komplikovan, ali ga nije toliko teško naučiti. Oni koji znaju kako se nešto pravilno piše, najčešće i primećuju ove nedostatke.

Veoma često pronađem grešku na svakom koraku. Nisu samo ulične table u pitanju – tu si plakati, reklame na prodavnicama, imena i nazivi velikih kompanija, svega tu ima. Najstrašnije je upravo to što deca pogrešno uče. Kada god im zadam iznenadni diktat iz pravopisa, shvatim koliko ne znaju. Iako ih u školi pravilno učimo, oni na ulici ipak usvajaju pogrešno jer pretpstavljam da misle da je to postavio neki pametan čovek. Svesna sam da im na ovakve stvari treba skrenuti dodatnu pažnju, pa sam to i počela da praktikujem – objašnjava za Dnevno.rs Dobrila Jovanović, profesorka srpskog jezika i književnosti.

 Molimo vas da fotografišete nepravilno ispisane table i da nam šaljete. Pokrenimo javnost i učinimo da Beograd (ovaj koji nije na vodi) postane ispravan jer nije u redu da ulice trpe ‘naše’ gluposti.