“SVE ŠTO TI JOŠ NEĆU REĆI”: Mama je ĆERKI napisala OTVORENO PISMO koje će vas ganuti do suza!

Majka
Pixabay.com

Danas je međunarodni Dan devojčica, a ovo pismo je posvećeno onoj koju ja najviše volim, mojoj ćerki.

 

Često umem da kažem da je komplikovanije odgajati ćerku, nego sina. To sam mnogo puta izgovorila i pred tobom, misleći da ti, uz svu ljubav i pažnju koju ti pružam, neće pasti na pamet da te zbog toga manje volim. Ljubav je bezuslovna u oba slučaja, a ta “težina” ima veze sa nečim drugim.

Od kako sam te rodila govorim ti da si moja “ženska duša”, misleći da nam je baš to – duša – satkana od istog materijala. Ovo nam daje jednu ogromnu bliskost, ali meni kao mami i veliko iskušenje koje se tiče tvog vaspitanja. Bile svesne, ili ne, htele da priznaju, ili ne, majke kroz odgajanje ćerke, pokušavaju da prevaspitaju i sebe, odnosno onu devojčicu koju je podizala njihova majka.

To možeš da prepoznaš u svim onim situacijama kada ti ja kažem da ne budeš povodljiva, ne dozvoliš da ti drugarice “komanduju”, da ne težiš savršenstvu zato što je ono svuda oko tebe, a ti si savršena baš takva kakva si… Dok je moja majka izgovarala ove rečenice, izluđivale su me i naravno da nisam shvatala da su to njeni iskustvom protkani saveti i pokušaji da ispravi ono u čemu misli da je ona kao dete grešila. 

 

Znaš da me najviše iznervira kada želiš da se takmičiš sa mnom i izgovaraš ono retoričko pitanje “zašto ti sada gledaš seriju, a ja moram da spavam”, a onda ja moram da odgovorim onom najglupljom rečenicom na svetu, koju mi majke uporno izgovaramo – “zato što sam te ja rodila”. Ipak, to je nešto na čemu se temelji odnos majke i ćerke i što pre shvatiš da je tako, lakše ćeš prihvatiti moje savete kao ispravne, moje strahove kao usađene, moju brigu kao opravdanu. 

Sve ovo ti kucam, da ne kažem pišem, znajući da me sada nećeš razumeti, ali onda kada bude trebalo, hoćeš. Mislim da je za svaku ćerku najvažnije da razume suštinu odnosa sa majkom, to da je on u suštini nepromenljiv, osim manjih varijacija koje unose civilizacijske promene. To je mnogo važnije od toga da ti ja ovde nabrajam sve najvažnije životne savete, zato što ih nikad ne bih nabrojala sve. Oni će ti dolaziti kroz život, kako budeš odrastala, za to se ne brinem.

Od kada si se rodila pevam ti onu pesmu od Zdravka Čolića “Krasiva”, a posebno onaj stih “dobro došla si u život moj”, a kada te ujutru pogledam sanjivu i lepooku, zahvaljujem se Bogu, energiji, univezumu… što te je takvu podario meni.