PISMO ZABRINUTE MAME: Deca su nam bahata i nevaspitana zato što ih RODITELJI uče da su “MALI BOGOVI”

škola
Facebook/Dragana-Gaga Janković

Fotografija na kojoj učenica vređa nastavnicu u osnovnoj školi, a koju je na svom Fejsbuku objavila Dragana Janković, majka pokojnog Alekse Jankovića, ponovo je otvorila pitanje - ko je kriv što se deca tako ponašaju?

 

Kao roditelj dvoje osnovnoškolske dece više puta sam bila u prilici da izgovorim onu već čuvenu – “Kakvi su roditelji, deca su dobra”. To nikako nije opravdavanje mnogih slučajeva dečije bahatosti, među kojima je i poslednji incident koji se dogodio u jednoj školi u Aranđelovcu kada su devojčice tukle svoju drugaricu dok su ostali gledali. 

HOROR U ARANĐELOVCU: Bespomoćnu devojčicu TUKLI, drugovi iz razreda mirno GLEDALI! (VIDEO)

Fotografiju koju je na Fejsbuku objavila mama pokojnog Alekse, žrtve vršnjačkog nasilja, dobila je od nekih roditelja, a njom je želela da apeluje na to da se deca uče da poštuju autoritet nastavnika. To samo pokazuje da ima savesnih roditelja koji smatraju da je loše ponašanje dece otišlo malo predaleko.

 

BOL SA KOJIM SE NI ODRASLI NE BI IZBORILI: Ni ne slutite šta naša deca NOSE NA DUŠI

Ipak, čini mi se da su brojniji oni drugi, koji uče svoju decu da su “mali bogovi”, da su u ovom sistemu zaštićeni “kao beli medvedi” i da imaju “svoja prava” koja nastavnici ne smeju da krše. To tvrdim na osnovu sopstvenog iskustva i svega što sam se naslušala na brojnim roditeljskim sastancima svoje dece.

Na jednom od njih se povela priča o tome kako neki roditelji odbijaju da plaćaju školsko obezbeđenje. Obrazloženje jednog tate je samo jedna od ilustracija načina vaspitavanja današnje dece. On ne želi da plaća te ljude zato što oni ne idu za njegovim sinom dok je na odmoru, pa je on uspeo da se potuče sa nekim vršnjacima. Htedoh da mu kažem: “Čoveče, plati detetu telohranitelja!”, ali bi i to bilo podjednako besmisleno kao što je bila i njegova konstatacija.

I ja sam bila osnovac, ali nakon što sam u ŠKOLSKOM DVORIŠTU ČULA OVAJ RAZGOVOR, ostala sam bez reči

Jednom sam prisustvovala raspravi jedne mame i razrednog starešine oko toga što njena ćerka, koja je inače zdrava i sposobna da radi fizičko, ima jedinicu iz tog predmeta, zato što odbija da bilo šta uradi na tom času.

Nastavnik je pokušavao da joj objasni da svako dete mora da uradi minimum onoga što se od njega očekuje, recimo da optrči krug oko sale, ili će u suprotnom dobiti jedan kao i iz bilo kog drugog predmeta. Kao, na primer, kada bi na kontrolnom iz matematike predala prazan list. Mama je otišla toliko daleko da je pretila tužbom i školi, nastavniku fizičkog, ali i razrednom starešini.

Ovakvih slučajeva ima u svakoj školi, a upravo oni su slika i prilika današnjeg vaspitavanja. Tako su nam deca na prvi pogled “prezaštićena” i učena da mogu sve da dobiju i svakom da se suprotstave, kao i da se uredno obraćaju učiteljici sa “ti”, što je postao manir mnogih đaka.

Sa druge strane, čini se da se roditelji sve manje bave decom i da ih upisuju na previše vannastavnih aktivnosti, samo da bi sebi skratili vreme koje treba da provedu sa njima i nauče ih da budu malo manje bahati, sebični, prepotentni…

Svakom je njegovo dete najvažnija ličnost u životu, “princ” ili “princeza”, ali bi današnji roditelji trebalo da shvate da ono to prestaje da bude kada prekorači kućni prag!