KOLUMNA: Zorana Mihajlović, ministarka za staranje o tuđem prljavom vešu

Da je polarizacija klanova i lobija u Srpskoj naprednoj stranci sve izraženija svedoče i najnovije medijske optužbe, svađe, trvenja i rekla-kazala koje jedni drugima spočitavaju viđeniji članovi te stranke. Uzburkane unutarstranačke strasti svakodnevna su medijska tema u kojoj dominira ime ministarke Zorane Mihajlović. Teško je setiti se nekoga ko je nije pomenuo u negativnom kontekstu, kao što su retki i oni koje Mihajlovićeva nije smestila u isti koš u koji je i sama smeštena.

 

Savetnik predsednika Nikolića, Oliver Antić optužio je Mihajlovićevu za kvar na avionu kojim je Nikolić leteo u posetu Vatikanu. Antić ne prihvata izjave pilota i kopilota o prosutoj kafi po instrument tabli i za ugrožavanje predsednikovog života optužuje ministarstvo na čijem je čelu Mihajlovićeva.

– Predsednikov život je bio ugrožen jer nadležno ministarstvo (za građevinarstvo, saobraćaj i infrastrukturu), ministarstvo koje vodi Zorana Mihajlović, nije poštovalo procedure i reagovalo na propuste na koje mu je bilo ukazano – besno će Antić.

Predsednikov savetnik je izjavio da je prilikom kontrole avioprevoznika koji žele da lete u Sjedinjene Američke Države, koju je vršila američka Federalna agencija za kontrolu saobraćaja, utvrđeno da Direktorat za civilno vazduhoplovstvo nema kontrolora za vladine letilice „lir džet” i „falkon”, te da su Amerikanci naložili da se taj propust ispravi, ali to nije urađeno.

– To je u nadležnosti ministarke saobraćaja Zorane Mihajlović, da uvede te kontrolore… Bilo bi dobro da se ona malo pozabavi svojim poslom – baš je ljut Antić.

Stvarno, vreme je da se ministarka pozabavi svojim resorom umesto što –

kao što je to, u ne tako davna vremena, radio Mlađan Dinkić – ide po selu i zanoveta o svakome kog se seti, pa joj tako nisu promakli ni Dušan Bajatović, Milutin Mrkonjić, Velja Ilić, Tomislav Nikolić, Stanislava Pak… Ne mogu da se setim svih, bilo bi lakše nabrojati one koje Zorana nije častila svojom „konstruktivom kritikom” kojom zamajava zaludan svet pokušavajući da ga uveri da je ona redak primerak radnog, vrednog, stručnog, sposobnog, preduzimljivog, operativnog službenika u vladi. Bez lažne skromnosti, jedini takav primerak kojim Vučić može da se diči. To ne kaže niko, to govori njeno nametljivo (i razmetljivo) ponašanje.

Ne pada mi na pamet da branim one koje Zorana napada, ali očigledno je da je njen prioritetni zadatak u ovom mandatu da se stara o tuđem prljavom vešu i da ga kači na medijski štrik kad god je prilika. A prilika je uvek. Oko nečeg tako prljavog preganjala se i sa šeficom kabineta Tomislava Nikolića, Stanislavom Pak kojom prilikom su razmenjeni „komplimenti” kakve jedna drugoj mogu da upute samo takve „dame”.

Sukob te dve individue u suknjama nije prvi, u sećanju još stoji da je Mihajlovićeva zamerala Nikoliću inertnost, nedovoljnu čvrstinu, neodlučnost ili tako neki od sinonima koji se mogu svrstati  u (političku) mlohavost, dok je Pakova, pak, skakala u živu vatru da Zorani dokaže da predsednik hoće, želi i zna. I što je najvažnije, može. Hoće se reći da može i politički i državnički, a da se ta moć može dočarati još nekim od sinonima koji oslikavaju čvrstinu.

Dve naprednjačke plavuše biju bitku koja u suštini i nije njihova, one su samo transmisija svojih šefova za koje smo i ranije konstatovali da funkcionišu u latentnom sukobu, ratujući u rukavicama. Stanislava Pak optužuje Mihajlovićevu za medijsku hajku na Nikolića misleći da ministarka to radi bez znanja predsednika vlade i da je „njen cilj pozicija premijera ili predsednika države”. Previše ambiciozno, previše naivno da bi se neko upecao na jeftin trik.

Da se sve radi, kao što Pakova misli, bez znanja vrha vrhova, onaj na vrhu odavno bi potencijalnu opasnost za svoju fotelju poslao tamo gde treba. Jer on to ume grubo i bez dlake na jeziku.

Jedina istina i precizna formulacija delovanja Mihajlovićeve, koju ova oštro demantuje, sročena je u izjavi Stanislave Pak: „Gospođa Mihajlović se bavi svim i svačim u ovoj zemlji. Ona preispituje i odluku predsednika o učešću na paradi u Rusiji. Da li jedan ministar to treba da preispituje?” Sličan posao bez posla, i rad bez rada, primenjuje je onaj Vulin koji se meša u sve što pročita u jutarnjim vestima.

Ako Olivera Antića ne interesuju izjave pilota o prosutoj kafi u kokpitu aviona kojim je Nikolić leteo u Vatikan, možda bi topli napitak koji umalo nije došao glave putnicima aviona mogao da bude predmet interesovanja vrha vrhova. Za plavuše uvek ima mesta u nekom od aviona; mlađa bi mogla da glumi stjuardesu, starija kafe-kuvaricu. A Vulin? On, kladim se, ima pilotsku uniformu s kapetanskim širitima.

Neka bar svi lete kad toliko vole da žive u oblacima.