Srbiju godišnje napusti jedan čitav grad, što znači oko 30.000 ljudi. Među njima nažalost oni najperspektivniji. Odlaze put uspeha i boljitka. Da stvar bude gora, ne odlaze samo iz Srbije, već iz čitavog Balkana.
Odličan primer je mlada Bosanka koja svoj put traži u Nemačkoj i šalje otvoreno pismo svim ljudima željnim posla i dubljih džepova. Međutim, ne nadajte se da i njoj cvetaju ruže.
Evo šta je devojka napisala:
– Poreklom sam iz jednog malog mesta u BiH, u kojem ni mladi ni stari nemaju posla. Završila sam Srednju medicinsku školu i godinu dana nakon odlučila da dođem u Nemačku. Htela sam bolji život, a u svom mestu ga nisam imala. Spomenuću samo da tamo odakle sam ja najbolju perspektivu imaju oni koji imaju nekoliko krava i prodaju mleko.
Bila sam tužna kad sam završavala školu jer nisam znala gde će cela moja generacija. Reč je o celoj jednoj generaciji, a ne o nas nekoliko koji ne znamo ni šta ćemo ni gde ćemo. Otišla sam na nekoliko dana kod rođake u Minhen. Nagovarala me da dođem, da će mi pronaći kakav-takav posao, ali ja nisam bila sigurna – napisala je medicinska sestra.
Od čistačice do plate od 1.700 eura
– Rođaka mi je našla posao. Zapravo, više poslova. Čistila sam svaki dan kod različitih porodica. To mi je dobro došlo jer sam naučila jezik u samo godinu dana. Ne savršeno, ali mogla sam vrlo dobro da se sporazumem. Odlazila sam i na kurs nemačkog jezika, pa je i to pomoglo.
Godinu dana kasnije zaposlila sam se kao čistačica u jednoj bolnici u Minhenu. Imala sam 1.400 evra platu neto, i opet nedovoljno da se osamostalim. Ali pronašla sam jedan stančić i štedela za godišnji odmor. U toj bolnici radi i jedna naša doktorka. U Minhenu je poznata. Kad je saznala da sam završila za medicinsku sestru, pomogla mi je da se u toj istoj bolnici zaposlim u struci – kaže junakinja ove priče i dodaje da svako može pronaći posao samo ako želi da radi.
– Za sad imam 1.700 eura neto platu. Nije to neki ogroman novac, ali opet je početak. Stanarinu i režije plaćam malo više od 1.000 eura i opet mi ostane za neki pristojan život.
Neka niko ne shvati pogrešno ovo moje pismo. Niti želim njime da kažem ljudi moraju da ostanu u BiH jer je ovde teško, niti želim da kažem kako je ovde bolje nego u domovini.
Biće vam onako kako nešto prihvatite i šta očekujete. Ako previše očekujete, nigde vam neće biti dobro, pa ni u Nemačkoj, kojoj se jedino mora priznati da ako želite raditi bilo šta, nećete biti bez posla – navodi ova hrabra žena.