Iako živimo u 21. veku, okruženi smo tehnologijom i okrenuti budućnosti, i dalje nas oduševljavaju ljudi koji neguju tradiciju, pripovedaju istoriju i čuvaju priče, one najlepše, iskrene, od kojih se svima napune oči suzama. Baš takva je i mlada muzičarka Alma Ferović Fazlić, koja svoje predivne korene ponosno predstavlja po celom svetu.
* Zabranjeno svako kopiranje fotografija i prenošenje ovog teksta ili nekog njegovog dela bez linkovanja ka portalu Dnevno.rs ili dozvole redakcije.
Nema čoveka na Balkanu koji nije bar jednom pao u sevdah nošen stihovima Alekse Šantića koji je pevao o lepoj Emini. Malo je žena koje nisu maštale da i o njima neko tako dalek i slavan napiše najdirljivije stihove. Malo je muškaraca koji se nisu pitali kakva je bila ta Emina koja je čuvenog pesnika toliko zanela.
Malo smo dotakli život lepe Mostarke pišući o “netaknutoj” ljubavi, a sada ćemo još dublje zaroniti u priču o Aleksi, Emini i njenim potomcima.
Za portal Dnevno.rs pričala je Alma Ferović Fazlić, praunuka lepe Emine!
- Kako je odrastati kao praunuka lepe Emine? Da li je to teret ili čast i kako ljudi reaguju kada saznaju čiji ste potomak?
Veoma sam emotivno vezana za priču o praneni Emini i beskrajno žalim što o njoj ne znam još više, odnosno što nisam imala priliku da je upoznam. Divno je vidjeti kada ljudi lijepo reaguju na spomen o njoj i sa radošću pjevaju pjesmu koju je napisao Aleksa Šantić. Raduje me i činjenica da će moji sinovi Isa i Zejn, također slušati pjesmu i kao podmladak biti i dio ove lijepe priče koju će kroz život nositi sa sobom. Da sam rodila kćer ime bi joj bilo Emina. Ko zna…
- Znamo da se Avdaga, Eminin muž, nije ljutio na Šantića zbog pesme, ali kako je ostatak porodice gledao na činjenicu da je Emina postala poznata širom Balkana?
Porodica je velika. Kao što znate, iza sebe je ostavila mnogo potomaka i svi smo mi osnovali svoje porodice i veoma nas je mnogo širom svijeta. Prije dvije godine smo se okupili u Mostaru i praktično mnogi od nas i upoznali jer se nismo imali prilike ranije vidjeti. Različite su generacije, mnogo male djece, ali i njenih unuka koji su još uvijek živi. Oni su oni koji nam imaju šta ispričati o neni, ali svakako i neki divni ljudi poput književnika Miše Marića iz Mostara koji o njoj i priči – i nama svima – i zna veoma mnogo.
Porodica voli pjesnika Šantića i baš prilikom te posjete smo posjetili i položili cvijeće i na njegovu bistu u Mostaru, a i na nenin mezar u Šarića Haremu. Dostojanstveno nosimo sjećanje na nju i svako na svoj način doprinosi da se cijela priča očuva.
- Većina ljubitelja sevdalinki tvrdi da je Himzo Polovina najlepše ispevao “Eminu”, pesmu koju ste pevali i Vi sami. Ipak, čiju biste još interpretaciju izdvojili?
Himzo Polovina je neprevaziđen i sama činjenica da je i nena Emina upravo njegovu izvedbu najviše i voljela, zauvijek ga izdvaja od ostalih. Naravno da je tu bilo još mnogo divnih izvedbi, a i danas puno obrada, i da sve skupa doprinosi da pjesma nikada ne padne u zaborav. Mislim da je to praktično nemoguće, ali svakako da se uvijek obradujem kada čujem da je pronašla svoj malo drugačiji muzički put i u ovom savremenom svijetu muzike.
Što se moje obrade tiče, to je nešto što je izašlo iz moje duše i godinama sam razmišljala o tome da, s obzirom na to da se bavim muzikom, iza sebe moram ostaviti još jednu izvedbu. Riječ je o malo drugačijoj izvedbi kroz prizmu teatra i filma jer je to ono čime se bavim, ali svakako s ciljem da se nanovo ispriča ta prelijepa priča i prikažu lijepi prizori Mostara i Hercegovine uopšte.
- Završili ste Kraljevsku muzičku akademiju, nastupali ste i sa Eltonom Džonom, kao i sa A R.Rahmanom. Da li su vaše kolege u Britaniji čule za priču o Emini, da li ste im pričali o “netaknutoj Šantićevoj ljubavi” i kako su reagovali na to?
Putujući po svijetu, kad god sam je pjevala i gdje god, reakcije su bile predivne jer muzika je univerzalni jezik koji svi razumiju – posebno kada kroz istu komunicirate emocijama. Pjesma o Emini živi u svakoj pori moga bića i za nju sam dakako vezana od rođenja. Uvijek su me pitali o čemu je pjesma sa velikim interesovanjem, a ja sam im onda pričala o pjesniku i neni i kako je pjesma nastala. Željeli su je naučiti i svaki put kad se sretnemo tražili su da je pjevam. Slatko mi je znati da recimo Lord Pedi Ešdaun iz Velike Britanije najviše voli pjesmu o neni, zna je pjevati i zna sve o priči.
- Doveli ste mjuzikl “Eni” u Sarajevo… da li vam je palo na pamet da osmislite mjuzikl o Emini? Koga biste voleli da vidite u ulozi vaše prabake, a koga kao Aleksu Šantića?
Mjuzikli su moj život u profesionalnom smislu i zaista tome sam se posvetila u potpunosti. Dugo već razmišljam o nekoj originalnoj produkciji sa pričom koja je regionalno poznata pa – ko zna, možda se i usudim uraditi takvo nešto. Svakako da bih snosila veliku odgovornost, tako da za takav poduhvat treba mnogo vremena.
Kad je riječ o ulogama jako je teško da nekog izdvojim u ovom momentu i za pjesnika, a posebno za nenu jer u trenutku kada je pjesnik Šantić vidio, ona je bila tek curetak, tako da bi je igrala djevojčica prije nego profesionalna glumica.
