ŽENA KOJA JE OČITALA LEKCIJU NAPREDNJACIMA: “U jednom trenutku će doći kraj i sve će se to obiti o Vučićevu glavu!”

Marija Janjušević
Dnevno.rs

Kolege iz Srpskog pokreta Dveri dali su joj titulu žene koja je "očitala lekciju Naprednjacima".

 

Narodni poslanik Marija Janjušević jedina je žena u poslaničkom klubu Srpskog pokreta Dveri. Kao takva privlači pažnju javnosti, naročito posle nekoliko incidenata u Domu Narodne skupštine – poput nedavnog sukoba sa predsednicom Parlamenta Majom Gojković.

Za portal Dnevno.rs Marija Janjušević je ispričala kako iz njenog ugla izgleda postojeći i rastući problem koji pokret Dveri ima sa Gojkovićevom.

Sve je počelo od Srđana Noga i njegovog izbacivanja. Tu je tenzija počela da raste i mi smo seli da razgovaramo o tome šta dalje da radimo jer smo već godinu dana fini i korektni, izlažemo svoje stavove, a samo nas gaze… Ne mogu više ni da izbrojim koliko smo opomena imali. Međutim, ovo je bilo direktno pitanje – Srđan Nogo je pričao o centrima za prisluškivanje, spominjao je imena kumova… Mi smo se dogovorili da ćemo ići do radikalnih mera makar nas sve poizbacivali. Idemo do kraja, svim mogućim pristojnim sredstvima.

Kako naša sagovornica kaže, ona je u jednom trenutku saopštila predsednici Parlamenta da “nije sposobna da vodi sednicu jer ima dvostruke aršine”.

– Nisam ja njoj ništa novo rekla, ali je došlo vreme za frontalno suočavanje sa njom. Onog trenutka kad mi je isključila mikrofon, što je u mojoj kratkoj poslaničkoj karijeri možda neki 15. put, sasvim mirno sam prišla sa Poslovnikom u ruci da joj ukažem na kršenje istog. Bili su svesni toga da nam je namera da i ja budem izbačena i to su pokušavali da izbegnu. Stajala sam dok su naprednjaci i radikali dobacivali i pokušavala da joj isključim mikrofon svaki put kad krene da nastavi sednicu, ali taster nije reagovao. Čak sam i okrenula mikrofon ka sebi i bukvalno se otimala sa njom i to je bio jedini trenutak u kom sam ja imala kontakt sa mikrofonom. Videlo se da je on funkcionisao do kraja sednice sasvim normalno, da bi oni kasnije za konferenciju za medije iščupali taj isti ili prikazali neki drugi mikrofon.

 

Tokom te sednice sam pokušavala da opipavam puls – čim opadne tenzija ja skrenem pažnju na sebe i na ono što mi poručujemo. I onda su oni ubrzali tok sednice, domunđavali su se stalno, prenosili poruke… Onda je Maja Gojković najpodmuklije moguće sačekala da istekne vreme i u poslednjih par sekundi mi je dala još jednu opomenu, izbacivanje i odluku. Nije me izbacila da se to vidi jer bi onda obezbeđenje moralo da me udalji.

Janjušević smatra da Dveri, koje vlast optužuje za vođenje “rijaliti politike”, nijedan incident ne izazivaju bez osnovanog razloga, te da oni time skreću pažnju na sebe, na opoziciju, kao i na ponašanje vladajuće stranke.

Pitali smo narodnu poslanicu Mariju Janjušević šta se dogodilo u kabinetu Maje Gojković, prilikom incidenta posle kog je predsednica Skupštine pokazala modricu na nadlaktici.

Pošto smo u međuvremenu poizbacivani, otišli smo kod nje u kabinet da je pitamo zašto je Boško Obradović dobio isključenje. Ona je u mikrofon rekla “udaljeni ste sa ove sednice” i to ne možete da lažirate. Mi smo ušli tamo, Boško kaže “dobar dan, da li je ona tu”, da bi nam rekli da je tu, ali da je na sastanku. I on kaže “super, da je nešto pitam” – i uđe! Ispostavilo se da Maja Gojković taj sastanak drži sama sa sobom. Ja sam sugerisala Srđanu Nogu da odmah uđe, da ne bi Obradović nikako bio sam sa njom.

 

Na mom snimku se vidi da smo mi od nje udaljeni koliko je dužina tog kabineta – devet, deset metara. Ona je slobodno izlazila i ulazila više puta, proveravala i prebrojavala koji su novinari tu, da im zapreti… i onda je krenula sa tim “izlazite napolje” i da mene gura u leđa i to sa zaletom, iz sve snage. Uspela sam da se zadržim na nogama… a posle se hvalila na konferenciji za medije kako je ona nas troje fizički izbacila iz kabineta.

Međutim, Gojkovićeva je narednog dana na sednici Skupštine Srbije pokazala modricu.

–  Na onoj dijagnozi kojom se ona hvali, na srpskom jeziku piše ‘nadlaktica’, ali na latinskom tumačenje je ‘podlaktica’. Verovatno se i taj lekar zbunio i sludeo, ne znam. Potpuno sam sigurna da je Vučić tražio od nje da to fingira, kao što sam potpuno sigurna da su novinarke Pinka bile u karantinu, a ne u bolnici i planiram da se pozabavim tim zloupotrebljavanjem žena od strane Srpske napredne stranke. U jednom tekstu sam napisala – kad je Feketić prošao, prolazi sve. Ali tome će u jednom trenutku doći kraj, a to se neće obiti o glavu ni meni, ni novinarkama koje su zloupotrebljene, nego o glavu Aleksandra Vučića.

 

MAJA GOJKOVIĆ U SKUPŠTINI POKAZALA MODRICE, tvrdi da je preživela “torturu”! POGLEDAJTE! (VIDEO)

ŽENA POSLANIK

Ja sam poslanik jer ne volim da se siluje jezik. Kad me zvanično budu informisali da sam poslanica, onda ću biti poslanica. Za sad sam narodni poslanik, s tim da mi ne smeta ako neko želi da bude poslanica, ali mi vrlo smeta ono što se sprema u novom zakonu da neko mora novčano da plati ako vam se ne obrati rodno senzitivnim jezikom.

Politika je, bar do nedavno, u Srbiji bila muški posao. Pitali smo Mariju Janjušević koliko je teško biti narodni poslanik “u suknji”.

Meni nije teško da budem žena, gde god da sam. Prilagođavam se okruženju. Nisam sama – bez obzira na to što sam jedina žena u poslaničkoj grupi to ne znači da sam jedina žena u Dverima. To ne znači da mi nemamo i te kako dobar osećaj za svoj narod i ovo društvo. A to što smo u manjini sa svojim idejama ne znači da nećemo biti uporni da te ideje budu prepoznate.

Ipak, čini se da Srpski pokret Dveri prati reputacija muškog pokreta i da u njemu ima vrlo malo žena. Janjušević objašnjava da u Dverima nikako nije sama.

– Dveri su oduvek imale problem jer mi zapravo nikada nismo dobili pravu priliku da se predstavimo ko smo. I te kako ima žena u našem Pokretu. Ženska snaga Dveri se meri stotinama žena, ali mnoge od njih moraju da se skrivaju jer su zaposlene u javnom sektoru, kao lekari, profesori… Međutim, sve više ih je koje se ne skrivaju. Ja sam u Dverima od 2011. godine i bila sam ponosna tada što sam jedina žena u rukovodstvu, ali to se promenilo. Ima nas mnogo više i moje saradnice i te kako pomažu da se ta naša porodična politika stavi u prvi plan. Govore da su Dveri nasilne nad ženama, mi ćemo dokazati da nismo i da žene iz Dveri nisu mazohisti.

Naša sagovornica dodaje i da joj imponuje da bude poslanik Dveri jer smatra da je poslanički klub ovog pokreta uspeo da za kratko vreme razbije sve predrasude koje su o njima godinama gajene.

– Mi smo nacionalno opredeljeni, a ovde je od 2000. godine nepoželjna nacionalistička politika, s tim što bih ja nacionalizam pre poistovetila sa patriotizmom nego sa nekim negativnim naznakama. Nažalost, mi ne možemo sa građanskom stranom da pričamo argumentovano i da objasnim zašto je meni važno da srpska nacija opstane. Poštujem sve, ali smatram da onaj ko ne voli sebe i ne poštuje sebe ne može ni da voli ni da poštuje nekog drugog. Ko ne čuva svoje – zašto bi čuvao tuđe? Takva politika nije mogla da bude poznata u široj javnosti, gušena je i zato su Dveri ili prećutkivane ili prikazivane u drugom svetlu. U Mađarskoj je sada vrlo lepo imati porodicu, oni su “pro femili” zemlja i “pro lajf”. To je ključni problem. Kad ja ovde kažem da smo mi “pro femili” i “pro lajf” pokret, to niko ne razume, jer ja nemam priliku da objasnim šta je to. Da kažem da je za nas svako rođeno dete praznik, da je natalitet ključni problem… Koga ćete vi uopšte uvesti u tu Evropsku Uniju za pedeset godina? Stanovništvo nestaje.

Kao političara, ženu i majku dvoje dece morali smo da pitamo Janjušević kako ona i pokret Dveri gledaju na i dalje aktuelnu priču o vršnjačkom nasilju u Aranđelovcu.

– Deca nisu kriva, ovo je samo posledica antiporodične politike ove Vlade. Lepo se vidi da oni ništa ne osećaju prema deci. Od 2000. godine pa na dalje se vodi antiporodična politika u Srbiji. Nažalost, tek kad napravimo incident i skrenemo pažnju na sebe mi možemo da kažemo da smo doneli Porodičnu deklaraciju i da Dveri širom Srbije predaju Porodičnu deklaraciju i predlažu da gradovi postanu gradovi-prijatelji porodice. Dajte da promovišemo porodicu, da se u porodici priča o nasilju.

Janjušević smatra da deca nisu kriva, te da je najgore osuđivati ih, umesto da im se da drugačiji model ponašanja.

– Treba da im damo šansu da se pokaju. Ona su suštinski dobra. Da li im je iko rekao – oprosti sebi, izvini se toj devojčici, daj joj šansu da ti oprosti… da bi mogli za godinu-dve ponovo da budu prijatelji i da o tome pričaju kao o jednom ružnom ispadu. Omladina u Srbiji nije nasilna i neću da dozvolim da se to govori. Našu decu i dalje u svetu gledaju kroz prizmu ratova devedesetih. Taman smo počeli da se toga oslobađamo i vrlo lako može da se zadrži lepa slika. Mediji treba da se drže dečijih uspeha – uspešnih mladih matematičara, fizičara, sportista… Neka novine ne pišu u tom svetlu o događaju iz Aranđelovca a da ne napišu ništa o lepim stvarima.