60. ROĐENDAN EVROPSKE UNIJE: Ogromna očekivanja i još veći problemi

EU
Wikipedia

Evropska unija obeležava 60 godina od potpisivanja Rimskog ugovora kojim su udareni temlji današnje Unije.

 

Očekuje se da 27 država članica potvrde jedinstvo, solidarnost i zajedničku budućnosti u Uniji koja ostaje otvorena i za druge evropske zemlje.

Lideri 27 zemalja članica EU će sutra u Rimu, zajedno sa čelnicima EU institucija, prisustvovati ceremoniji povodom 60. godina od uspostavljanja Evropske ekonomske zajednice koja će kasnije prerasti u Evropsku uniju.

Evropski lideri ovom prilikom osvrnuće se na dostignuća zajedničkog puta u poslednjih 60 godina, potvrditi današnje jedinstvo, zajedničke interese i vrednosti i ukazati na izazove i prioritete Unije od 27 država članica. Sve to trebalo bi da sadrži Deklaracija koju će lideri EU potpisati u Rimu.

Iako se sama Deklaracija ne odnosi na konkretna rešanja funkcionisanja EU zemlje članice su do poslednjeg trenutka imale pune ruke posla oko usaglašavanja teksta.

U posednjem nacrtu Delaracije, i to na samom početku, ubačen je deo koji se odnosi na proširenje i Zapadni Balkan.

– Želimo Uniju koja će ostati otvorena za one evropske zemlje koje poštuju naše vrednosti i odlučne su u njihovom promovisanju – kaže se u uvodnom delu teksta Rimske deklaracije.

Delaracija direktno ne pominje ni ishod debate koja koja se unutra EU vodi oko pet mogućih scenarija za funkcionisanje Unije u narednih 10 godina, ali deo teksta ukazuje na mogućnost stvaranja odnosno nastavka rada po sitemu ”Evropa u više brzina”.

– Delovaćemo zajedno kada god je to moguće, na različitim brzinama i intenzitetima kada je neophodno, kao što smo to činili i ranije u okviru Ugovora, ostavljajući otvorena vrata za sve koji žele da nam se kasnije priključe – stoji u nacrtu Deklaracije.

Upravo je ovo deo teksta oko koga su zemlje članice EU iz Centralne i Istočne Evrope, na čelu sa Poljskom, imale najviše zamerki upozoravajući da će one u tim uslovima izostati iz ”glavne grupe” zemalja i postati zemlje ”drugog razreda” u odnosu na ”prvi razred” koji bi činile razvijenije zemlje Zapadne Evrope.

Evropski analitičari napominju da je malo moguće da se napravi oštra razlika između pojedinih grupa zemalja unutar EU. Dodaje se da ”Evropa u više grupa” već postoji i da su primeri za to Evrozona i Šengenski prostor.

U briselskom sedištu Nemačkog maršalovog fonda za SAD ocenjuju da bi funkcionalna ”Evropa u više brzina” mogla da pružiti i nove mogućnosti zemljama koje pretenduju na članstvo u EU.

– To može da omogući pojedinim zemljama da budu deo voza iako to nije voz sa luksuznim nego običnim vagonima. Dakle mogućnost je da se te zemlje priključe širem krugu evropskih država koje dele neke politike, vrednosti i procese, ali ne sve. I to može biti lakši put za neke od zemalja koje žele članstvo. Druge zemlje Balkana opet mogu biti zabrinute zbog toga što nikada neće stići u ključnu grupu – objašanjava analitičaraka za evropsku politiku Roza Balfur u razgovoru za Tanjug.

Još jedna tačka oko koje se pregovoralo, ovoga puta sa Atinom, odnosi na deo Deklaracije kojim se lideri EU obevezuju da će raditi u cilju ”Evrope bazirane na održivom privrednom razvoju, koja promoviše ekonomski i socijalni napredak”, gde je na zahtev Grčke ubačena rečenica o ”Uniji koja se bori protiv nezaposlednosti”.

Dalje u tekstu Deklaracije 27 zemalja članica se obavezuju da će raditi u cilju bezbedne i sigurne Evrope i Evrope koja je jaka na međunarodnoj sceni. Kraj Rimske deklaracije istovetan je poslednjoj rečenici Berlinske deklaracije potpisane 2007. godine prilikom obeležavanja 50. godišnjie Rimskog ugovora.

– Ujedinili smo se zbog boljitka. Evropa je naša zajednička budućnost – zaključuje se tekstu koji bi svih 27 lidera zemlja članica trebalo da potpišu u subotu na svečanosti u Rimu.