Autor ovog simbola, koji danas krasi srpsku svetinju, čuveni Nebojša Mitrić ubio se u avgustu 1989. godine, samo dvadesetak dana nakon što je krst postavljen na kupolu.
Tadašnja vlast najoštrijim kritikama zasula je umetnika i optužila ga da je njegov krst moderan i da odudara od srpskog. Pošto nije mogao da podnese toliki pritisak, vajar je digao ruku na sebe. Ubio se iz pištolja u svojoj kući u Palmotićevoj ulici u Beogradu, piše Srpski Telegraf.
Kada se politička situacija smirila, Mitrićevo idejno rešenje konačno je i u javnosti priznato za najbolje, a ovom velelepnom krstu danas se dive umetnici iz celog sveta.
Svedok najveće tragedije koja je zadesila čovečanstvo
Mitrić nije bio samo izuzetan talenat koji je našu umetnost uveo u evropske tokove već i svedok najveće tragedije koja je zadesila čovečanstvo. Ovaj veliki umetnik zapravo je beogradski Jevrejin koji je pukom srećom uspeo da preživi jedno od najmasovnijih pogubljenja na Starom sajmištu.
– Kada su nacisti vodili Jevreje Brankovom ulicom na pogubljenje u Sajmište, majka je Nebojšu, koji je tada imao jevrejsko ime, ubacila u obućarsku radnju “Mitrić”. On je ostao unutra sakriven i tako se spasao smrti. Ubili su mu i majku i oca. Obućar Mitrić prihvatio ga je kao svog sina, dao mu svoje prezime, a on je izrastao u neverovatnog umetnika – priča za Srpski telegraf čuveni vajar Miodrag Mišo Rogan.
Jedan je od najboljih vajara koji su živeli na ovim prostorima, bavio se sitnom plastikom, radio je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, a iza sebe je, pored brojnih dela, ostavio skulpture kneza Lazara u Kruševcu i despota Stefana Lazarevića u Beogradu.
Sveti arhijerejski sinod je 22. septembra 1988. doneo odluku da se prihvati rešenje akademskog vajara Nebojše Mitrića i profesora Branka Pešića za izradu velikog krsta za centralnu kupolu Hrama Svetog Save na Vračaru, s tim da bude ceo pozlaćen. Odlučeno je i da se na osnovu tog rešenja urade i svi ostali krstovi koji će se postaviti na polukupole hrama.
Reinkarnacija
Nebojša Mitrić je rođen u Beogradu 1931. Diplomirao je na Akademiji primenjenih umetnosti 1952. Bio je jedan od najistaknutijih srpskih posleratnih vajara čija dela krase gradske trgove širom Srbije.
Dobitnik je plakete grada Beograda i Vukove nagrade. Pored krsta na Hramu Svetog Save autor je i biste despota Stefana Lazarevića na Kalemegdanu, a u Palati federacije nalaze se dve sobe prepune njegovih dela.
Rogan ističe i da je Mitrić napravio neverovatnu izložbu o sedam svojih reinkarnacija.
Samoubistvo je, na neki način, kako se tumači među ljudima koji se bave izučavanjem tih pojava, bilo i njegovo zaustavljanje reinkarnacije.