NACISTIČKI PAKAO ZA LEZBIJKE I PROSTITUTKE: Njihova UŽASNA stradanja osmislio je NAJBOLESNIJI UM TREĆEG RAJHA!

koncentracioni logor Ravenzbrik
wikipedia/BUNDESARCHIV

Do kraja rata kroz njegova vrata prošlo je 130.000 žena iz 20 zemalja!

 

Koncentracioni logor Ravenzbrik bio je smešten pored idiličnog jezera nedaleko od Berlina. Izgradnja logora je počela u novembru 1938, po naredbi Hajnriha Himlera, a bio je namenjen isključivo ženama. Do kraja rata kroz njegova vrata prošlo je 130.000 žena iz 20 zemalja. Većina ‘stanovnica’ logora nisu bile samo Jevrejke, ali su poput Jevreja takođe smatrane nižom vrstom. Bile su to prostitutke, lezbijke, članice političkog otpora, Romkinje i pripadnice Jehovinih svedoka.

 

Izložene brutalnim mučenjima

Sve njih nacisti su zvali bezvrednim stvorenjima i izložili su ih brutalnim mučenjima. Oko 30.000 njih, iako neki tvrde da ih je bilo čak 90.000 umrle su od gladi, bolesti, po gasnim komorama, vešanjem, mučenjem ili egzekucijama.

Sve su imale, kako sam ja to zvala, mrtve poglede – prisetila se jedna od preživelih Silvija Salvesen iz Norveške kada je prvi put, 1943. godine, ušla u kamp i videla ćelave zatvorenice, koje su izgledale poput kostura.

Njena priča nalazi se u knjizi novinarke Sara Helm, “Ravenzbrik: Život i smrt u Hitlerovom koncentracionom logoru za žene“. Helmova je razgovarala s nekoliko preživelih, a najmlađa ima više od osamdeset godina. Sve ostale su preminule.

Kad bi se zatvorenice oporavile od šoka kojeg bi doživele nakon što bi ušle u kamp i videle gde su došle, počela bi borba da osiguraju sebi bar minimum dostojanstva i ljudskosti.

Imati nekoga s kim ste mogli da podelite krevet ili činiju supe značilo je mnogo – navodi Helmova u knjizi.

 

Satima u tankim haljinama stajale u snegu

Dan je u logoru počinjao pre zore i to tako što su zatvorenice stajale u tankim haljinicima nekoliko sati, čak i po snegu. Čuvarke logora, odevene u crne kapute udarale bi ih bičevima. Mnoge od njih umrle su od smrzavanja i to na mestu na kom su stajale.

Zatvorenice koje su bile sposobne za rad zatim bi se uputile u grupama na posao, a radile su najteže poslove koje su nacisti mogli da izmisle. One koje nisu umrle od hladnoće, često su umirale od posla.

Helm je otkrila da je i među čuvarkama bilo lezbijki, koje su prihvatale dolazak u kamp da bi našle ljubavnice. Naime, istopolna ljubav pod nacistima nije bila prihvatljiva, pa je i njima, iako su bile pripadnice Hitlerove vojske, ovo bila prilika da se upoznaju s drugim ženama.

 

U logoru se formirale ‘bande’

U logoru su se, kao u današnjim zatvorima, formirale ‘bande’, odnosno struje. Jednu je vodila ruska ratna zatvorenica Jevgenija Lazarevna Klem, koja sa svojom grupom često uništavala oružje koje su nacisti čuvali u kampu.

Elsa Krug bila je prostitutka iz Dizeldorfa i bila je ‘šefica’ kuhinje. Na kraju su je nacisti ubili u gasnoj komori jer je odbila da tuče ostale zatvorenice.

Prostitutke niko nije spominjao

Priče o prostitutkama u kampu otkrivene su tek sredinom devedesetih, decenijama posle rata i suđenja odgovornima za zločine u Ravenzbriku. Niko nije spominjao ni pisao o tragičnim sudbinama prostitutki koje su bile odvedene s nemačih ulica. Nikada nijedna od njih nije pozvana ni kao svedokinja na suđenjima za ratne zločine u Hamburgu, iako je bilo onih koje su preživele.

U knjizi se spominje i grupa žena iz Poljske, koje su služile kao “pokusni kunići” za razne medicinske eksperimente. Namerno su im ostavljali duboke otvorene rane po nogama, a potom ih inficirali raznim bakterijama kako bi testirali lekove.

Jedna od njih uspela je da prokrijumčari pismo koje je napisala koristeći urin kao nevidljivo mastilo i u njemu opisala šta se u logoru događa. Pismo je došlo do jedne britanske radio stanice, ali i Crvenog krsta u Ženevi.