NAJVEĆA I NAJZLOBNIJA ŠALA 19. VEKA: Ono što su DVA PISCA priredila jednoj STARICI izazvalo je GRAĐANSKI RAT!

Ulica Berners
Wikipedia

Ulica Berners u Londonu pamti svašta, ali je najpoznatija po najvećoj i najzlobnijoj šali 19. veka.

 

Godine 1809. dvojica prijatelja su rešila da se opklade. Teodor Huk, slavni književnik, kladio se sa Semjuelom Bizlijem, arhitektom i piscem. Rekao je da mu je dovoljno sedam dana da bilo koju kuću u Londonu načini mestom o kome će pričati ceo dan.

Odlučio je da to bude kuća u ulici Berners broj 54, u kojoj je živela udovica Totenhem. Inače, u to doba, Ulica Berners bila je poznata po tome što je u njoj živelo mnogo bogatih i slavnih ličnosti. Nepoznato je zašto je Huk odabrao baš kuću gospođe Totenhem, ali se pretpostavlja da je to učinio zbog toga što se kuća naspram njene rentirala i to je olakšalo njegov zlobni plan.

 

Teodor Huk, foto: Wikipedia

Sve je počelo 27. novembra kada su se Huk i Bizli smestili u kuću naspram udovičine.

Zabava je počela već u pet ujutru. Najpre je do kuće gospođe Totenhem došao odžačar. Međutim, problem je bio u tome što ona nije tražila njegove usluge. Uskoro ih je došlo još dvanaestorica i sve je morala da ih “otera” sa kućnog praga. Potom joj je doveženo nekoliko kolica uglja koje nije naručila pa je i njih morala da vrati, da bi za njima stigao nov nameštaj, a nešto kasnije čak i mrtvački sanduk za gospođu Totenhem.

Usledilo je nekoliko poslastičara koji su pokušali da isporuče velike svadbene torte, a za njima i nekolicina kuvara koji su doneli otprilike 2.500 tartova od maline. Došli su i doktori, advokati, baštovani, ribari, zubari, bakalini, sveštenici, tapetari, proizvođači tepiha, vlasuljari, optičari, obućari… Svi su došli ili da nude svoje usluge ili da isporuče veliki broj različitih produkata koji su naručeni da budu isporučeni na adresu gospođe Totenhem u različito doba tog dana, prenosi “Today I found out”.

U jednom trenutku na njenom kućnom pragu osvanulo je tuce klavira, a potom je šest muškaraca donelo ogromne orgulje. Tada su krenule da naviru i velike zvanice: guverner engleske banke, vojvoda od Jorka, arhiepiskop od Kanterberija, gradonačelnik Londona, vrhovni sudija, nekoliko ministara, pa čak i predsedavajući Britanske istočnoindijske kompanije.

Celog toga dana smenjivali su se mnogi dostavljači i visoke zvanice tako da je ispred kućnog broja 54 u Ulici Berners nastao pravi haos. I ne samo tu! Zakrčenje se proširilo i na nekoliko susednih blokova.

Sve to vreme, Huk i Bizli su posmatrali haos iz kuće prekoputa udovičine.

Šta se zapravo dešavalo?

Huk je tek mnogo kasnije priznao da on stoji iza cele zavrzlame. Poslao je 4.000 pisama na različite adrese širom Londona naručujući raznorazne svari. Takođe, pisao je i individuama poput gradonačelnika Londona smišljajući razne “bajke” zbog kojih bi takve osobe navratile kod gospođe Totenhem.

Nije, međutim, poznato šta je pisalo u većini pisama, ali se zna da je Huk londonskom gradonačelniku u ime neupućene udovice napisao da ona sirota umire i da želi da gradonačelnik dođe kako bi svedočio pisanju njenog testamenta.

Policija je morala da reaguje kako bi sprečila građanski rat i linč jer su ulice bile prepune ljutim prolaznicima koji su se zaglavili u gužvi, ali i još ljućim trgovcima kojima gospođa Totenhem nije želela da plati stvari koje nije ni naručila.

Kada se kasno uveče situacija napokon smirila, Huk i Bizli su napustili svoju osmatračnicu i razišli se. Priča se da je za uspešnu opkladu Huk od Bizlija dobio – JEDNU FUNTU!