Ovo je žena iza bajke “Snežana i sedam patuljaka”: Istina o njenom životu JEZIVIJA JE OD PRIČE

Margaret von Valdek
tumblr.com

Većina zna bajku o Snežani: prelepa princeza, ljubomorna veštica, patuljci, otrovna jabuka, princ. Da, to je baš ona bajka koju je Dizni ekranizovao 1937. godine, zar ne?



Vratimo se u 1500. godinu kada je živela prelepa devojka po imenu Margaret von Valdek. Margaret je živela u malenom rudarskom gradu zvanom, verovali ili ne – Voldek na severozapadu Nemačke.

U rudniku su radila i deca pa eto moguće inspiracije za malene ljude, tj. patuljke koji se pominju u bajci.

Zbog problema sa novom ženom svoga oca, Margaret se preselila iz Voldeka u Brisel kada je imala 17 godina. Tamo je zapala za oko prelepom momku Filipu II od Španije. Međutim, nekome se, čini se, nije dopala ideja o venčanju dvoje mladih, pa se Margaret jako razbolela, a verovalo se da je otrovana.

U prilog tome je išao i njen poslednji rukopis, testament, koji je pisan veoma drhtavom rukom te je bio gotovo nečitljiv. Ipak, u pravoj priči Snežana nije završila sa princom već je umrla od misteriozne bolesti u 21. godini.

Do danas nije otkriveno ko je otrovao Margret, ali jedno je bitno znati – maćeha je već uveliko bila mrtva.

 

Marija Sofija Margareta Katarina fon Ertal

Iza vrata pod brojem dva imamo Mariju Sofiju Margaretu Katarinu von Ertal, koju su zvali kratko – Marija.

Rođena je 1729. godine, odrasla u zamku u Loru, Nemačka. Danas je ovaj zamak muzej u kojem posetioci mogu da se pogledaju u ono čuveno ogledalo (“Ogledalce, ogledalce…”)

Veruje se da je Marijin otac Filip Kristof von Ertal poklonio to ogledalo svojoj drugoj ženi. Na ogledalu su natpisi ”Samoljublje” i ”Ona je lepa kao svetlost”… Čini vam se poznato?​

​Međutim, Marijin izgled nije bio mnogo bolji od izgleda njene maćehe niti postoje ikakvi podaci o načinu njene smrti zato se i postavlja pitanje da li je baš Marija bila inspiracija braći Grim za priču o Snežani.

Ipak, ono što još uliva sumnju da bi njena životna priča mogla da bude inspiracija jeste to što je ulaz u obližnji rudnik bio toliko mali da su samo ljudi poput patuljaka mogli u njega da uđu.

 

E sad, pitanje je koliko su ove priče istinite, a koliko su samo pokušaji nemačkih gradića da poboljšaju turizam.