PISAC-DETEKTIV: Stvorio je Šerloka Holmsa, ali malo ko zna da je i oslobodio čoveka OSUĐENOG NA SMRT

Čuveni pisac ser Artur Konan Dojl je najpoznatiji po knjigama o genijalnom detektivu Šerloku Holmsu, ali je pored toga on i sam bio borac za pravdu i čak je i rešio neke zločine.

Wikipedia

Ser Artur Konan Dojl je zaslužan što je jedan čovek, koji je godinama boravio u zatvoru zbog zločina koji nije počinio, pušten na slobodu.

Godine 1908. Marion Gilkirst (82) je živela u velikom stanu u bogatom delu Glazgova. Uveče 21. decembra njena pomoćnica je izašla iz stana i otišla po novine. Nije je bilo 15 minuta. Kada se vratila, zatekla je svoju gazdaricu mrtvu, prebijenu do neprepoznatljivosti.

Policija nije imala nikakav trag, ali joj je bio potreban krivac i našla ga je u Oskaru Slejteru. On je bio poreklom iz Nemačke. Živeo je u Njujorku, Londonu, Parizu, Briselu i Glazgovu gde se povazao sa sumnjivim svetom polukriminalaca, ali nikada nije bio hapšen ili gonjen zbog nasilja.

Artur Konan Dojl
Wikipedia

Nije bilo nikakvih veza između njega i gospođicr Gilkrist. Gotovo sigurno on nije ni čuo za nju dok nije optužen da ju je ubio.

Međutim, Slejter je bio kockar, stranac, Jevrejin i nije bio “solidni” građanin – policija je našla idealnog kandidata.

Policiji je privukao pažnju kada je u zalagaonici ostavio broš nalik onom ukradenom od žrtve ubistva. To nije bio broš Gilkristove, ali to nije bilo bitno. Policija je želela da on bude kriv.

Svedoci su rekli da su videli muškarca kako napušta mesto zločina.

Na policijskom prepoznavanju, Slejter sa tamnom kosom i tenom je bio u grupi sa 11 bledih ružičastih Škota. Nimalo iznenađujuće, svedoci su pokazali na njega.

Svi dokazi u njegovu korist su ili ignorisani ili potisnuti. Na suđenju je sudija bio očigledno pun predrasuda prema njemu. Proglašen je krivim i osuđen na smrt, ali je kasnije kazna preinačena u doživotnu robiju.

Tada se umešao Artur Konan Dojl. On je već imao iza sebe nekoliko slučajeva u kojima je doveo do preinačenja sudskih odluka.

Wikipedia

Prvi napori Konana Dojla da pomogne Slejteru bili su neuspešni i osuđeni čovek je godinama boravio u zatvoru. Margalit Foks, u svojoj knjizi “Konan Dojl kao branilac” navodi delove piščevih pisama u kojima je on zaključio da Slejter nikako nije mogao da bude bezosećajni monstrum kakvim su ga opisali u sudnici.

Kada je 1925. godine dobio malu poruku od Slejtera sakrivenu u protezi jednog zatvorenika koji je pušten na slobodu, pokušao je ponovo. Vremena su se promenila, pa je pomislio da će možda sud sada objektivniji i shvatiti da je Slejter bio žrtva neiskrenosti i nekompetentnosti policije i sudstva.

Njegov metod se sastojao od potrage za malim detaljima čiji su značaj drugi istražitelji umanjili ili im je promakao, i utvrđivanja logičke nekonzistentnosti dela policije i tužilaštva, kao i primećivanja negativnih dokaza i dubljeg razumevanja njihove vrednosti i, kao što bi Holms rekao, sposobnosti da posmatra, pre nego da jednostavno vidi.

Zahvaljujući tome on je olabavio, alku po alku, lanac posrednih dokaza koji su se stezali poput omče oko Slejterovog vrata. pritom je okupio i veliki broj ljudi koji su ga podržali i takođe pozivali na oslobađanje Slejtera.

Slejter je pušten iz zatvora u novembru 1927. godine.

Ironično, Konan Dojl i Slejter su se sreli samo jednom nakon toga i posvađali jer Slejter, koji je dobio novčanu naknadu, nije želeo da pokrije bar deo tročkova koje su snosili pisac i njegove pristalice. Više nikad nisu razgovarali.

Na kraju je ipak ostala nerešan misterija ko je ubio maron Gilkrist. Ipak, jedino je sigurno – to nije učinio Slejter.