PRESEDAN U ISTORIJI! Orijent ekspres KASNIO je samo jednom – zbog SRPSKE HEROINE MILUNKE SAVIĆ

Čuveni voz Orijent ekspres je kasnio samo jednom. Desilo se to na beogradskoj železničkoj stanici 1928. godine.

Milunka Savić
Wikipedia

U Francuskoj je 1928. godine obeležavana deseta godišnjica savezničke pobede u Prvom svetskom ratu. Za tu priliku poslat je voz za Beograd – čuveni Orijent Ekspres, kako bi prevezao srpske zvaničnike pozvane da učestvuju u proslavi.

Ukrcavali su se generali, političari, bivši vojnici… Francuski ambasador, koji je prisustvovao ispraćaju, slučajno je na peronu video Milunku Savić.

Stajala je pored voza i ispraćala pogledom svoje ratne drugove. Začuđen, upitao je zašto i ona ne ide na ovo putovanje.

– Ja za to nemam novca – skromno je odgovorila Milunka.

Njegova ekselencija kao i okupljeni građani to nisu mogli da dozvole! Ispred njih je stojala velika Milunka Savić, žena sa najviše ordena u istoriji ratovanja, heroina Balkanskih i Prvog svetskog rata, narednik u Drugom puku srpske vojske “Knjaz Mihailo”, ranjavana u borbama devet puta. Ti isti Francuzi su je zbog neizmerne hrabrosti prozvali “srpska Jovanka Orleanka” i dodelili čak dva ordena Legije časti.

MRAČNA STRANA SRPSKE POBEDE U VELIKOM RATU: Priča koju nećete naći u udžbenicima istorije, a zbog koje će vas biti SRAMOTA

Nije bilo prostora za oklevanje! Prisutni su brzo prikupili novac. Ambasada Francuske je obezbedila potrebnu dokumentaciju.

Orijent ekspres je stajao mirno. Svi putnici, glavešine i generali su sedeli u vozu i čekali. Niko se nije bunio. Znali su da bez Milunke putovanje nije pravo. Da bez nje i ne mogu da krenu.

Mnogo vozova je od tada prtutnjalo Beogradom… Orijent ekspres juri svetom… Jednom je čekao, samo jednom i to srpsku heroinu, Milunku Savić!

Preuzeto sa Fb strane Čuvari ćirilice.

I još ponešto o Milunki Savić…

Nakon ovog događaja Milunka se vratila u Srbiju. U Beogradu sama sa tri ćerke, dugo nije mogla da pronađe nikakav posao. Na inicijativu saboraca, od 1929. zaposlili su je kao čistačicu kancelarije direktora, u Hipotekarnoj banci u Beogradu, gde je provela najveći deo svog radnog veka.

Zanemarena i od svih napuštena, penziju je stekla radeći. Odbila je ponudu da se preseli u Francusku i da dobija francusku vojnu penziju. Umesto toga, izabrala je da živi u Beogradu, gde su ljudi brzo zaboravili njene zasluge.