VEROVANJA NA IVANJDAN: Devojke, danas uzmite malo žita, uradite OVO i saznaćete KADA ĆETE SE UDATI

Ivanjdan je hrišćanski praznik kojim se obeležava rođenje Svetog Jovana Krstitelja, 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru. Srbi za ovaj dan vezuju veliki broj običaja i narodnih verovanja.

Ivanjdan
Wikipedia

Sveti Jovan je u reci Jordan krstio Hrista, pa je u narodu poznat kao Jovan Krstitelj. U crkvenom kalendaru današnji praznik obeležen je crvenim slovom. U našem narodu postoji mnogo verovanja koja su povezana sa Ivanjdanom, skoro isto koliko i za Đurđevdan, a većina potiče još iz prethrišćanskih vremena.

Sveti Jovan
Wikipedia

Veruje se da devojke noć uoči Ivanjdana treba da odu na livade, upale vatru i beru cveće i travke od kojih će uplesti venac. Dok to čine, treba da pevaju pesme: “Ja posejo lan, baš na Ivandan, karala me, karala Ivanova majka” ili “Ivansko cveće, petrovsko, zečenim poljem cvetalo; Ivan je cveće nabrao, majci u krilo metao, a majka s krila na zemlju”.

Venci od ivanjskog cveća se na današnji dan stavljaju na vrata kuća i tu treba da ostanu preko cele godine. Devojke kroz taj venac treba da gledaju rađanje sunca da bi bile rumene kao ono. Ubrano bilje se čuva kao lek protiv raznih bolesti. Pred kraj dana, u mnogim selima Srbije se i danas pale velike vatre oko kojih se igra i peva uz pomenute pesme.

U vinogradarskim krajevima se na ovaj dan ništa ne radi. Kaže se da vinogradi najbolje rastu i do sedam dana posle Ivanjdana jer ih čuva Sveti Jovan.

Devojke koje nisu udate na ovaj dan treba da posade u saksiji malo žita. Na Petrovdan, 12. juna treba da pogledaju da li je niklo. Ako su klice kao prstenovi, ove jeseni će se sigurno udati.

U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume “po Bogu i svetome Jovanu”.