EKSKLUZIVNO! Pročitajte ORIGINALNI DNEVNIK PARTIZANA koji otkriva kako je zaista izgledalo OSLOBOĐENJE BEOGRADA

Miodrag Mirković
Dnevno.rs

Na današnji dan, pre tačno 72 godine i posle više od četiri godine okupacije, Beograd je ponovo postao slobodan grad. Ovim povodom portal Dnevno.rs vam ekskluzivno predstavlja stranice iz originalnog dnevnika Miodraga Mirkovića, čoveka koji je bio vodič tenkovima Crvene armije u borbama za prestonicu.

 

Od “Beogradske operacije” kako je jednostavno nazvana ofanziva koja je za ishod imala oslobođenje srpske prestonice prošlo je 72 godine. Ipak, u sećanju Miodraga Mirkovića, pukovnika u penziji i čoveka koji je tih prelomnih dana krajem oktobra 1944. godine bio vodič tenkovima Crvene armije pri ulasku u Beograd, sve izgleda kao da se dogodilo pre samo nekoliko dana.

Pre rata sam bio učenik. Preživeo sam bombardovanje ’41 i živeo u okupiranoj prestonici. Međutim, avgusta ’44 pobegli smo od savezničkog bombardovanja u jedno selo pod Kosmajem. Tu sam prvi put sreo partizane – ispričao je u ekskluzivnom intervjuu za Dnevno.rs ovaj penzioner koji mirne staračke dane danas provodi na Novom Beogradu.

Te 1944. borci su ga pozvali da im se priključi i Miodrag je pristao. Vrlo brzo, 13. oktobra, stigla je komanda da se krene za Beograd. Na Avalskom drumu Miodrag je prvi put video Ruse, a ovaj susret zauvek mu je promenio život.

– Mene su onda pozvali u komandu i pitali da li bih mogao, kao Beograđanin, da budem vodič Crvenoj armiji. Bio sam oduševljen! Video sam Ruse posle četiri godine mrske fašističke okupacije i još oni traže moju pomoć – seća se Miodrag.

Oslobađanje Beograda trajalo je od 12. do 20. oktobra 1944. godine i predstavljalo je deo opsežnog operativnog plana za oslobođenje Jugoslavije. Nadovezujući se bez zastoja na operacije u istočnoj Srbiji i nastavljajući se gonjenjem neprijatelja kroz Srem, bila je to uvertira u potpuni krah nacističke Nemačke sledeće godine.

Na tih desetak dana u oktobru 1944. godine Miodraga Mirkovića su ostale da podsećaju stranice dnevnika koje je vodio sve vreme dok je bio sa borcima Crvene armije.

Portal Dnevno.rs ekskluzivno svojim čitaocima donosi ovo jedinstveno istoriografsko svedočanostvo o tome šta se dešavalo “iza kulisa” velike beogradske operacije.

 

Petak, 13. X 1944.
Pošla je naša brigada iz Rogače i stigli smo u Ripanj. U Ripnju nas je gađala nemačka artiljerija. Tu smo ostali na prenoćištu.

 

Subota, 14. X 1944.
Pošli smo posle 24h iz Ripnja do Avalskog druma gde smo prvi put videli Ruse. Onda skrećemo u Pinosavu. Onda se zaustavljamo u Resniku gde nas gađa nemačka artiljerija. Oko 12h prebacujemo se u Rakovicu.

Oko četiri sata komandant bataljona Matunović poziva me da idem s ruskim tenkovima kao vodič kroz Beograd. Oko 18h otvarajući vatru tenkovi prelaze u napad. Posle desetak minuta naš tenk i još jedan tenk zaglavljuju se u Lisičijem potoku u blizini dedinjskog puta. Tu smo i prenoćili.

 

Nedelja, 15. X 1944.
Ujutru nas jedan T-34 izvlači i mi nastavljamo put preko Dedinja. Zaustavili smo se nekoliko stotina metara pred „Mostarom” gde ostajemo do uveče, a gađa nas nemačka artiljerija. Uveče krećemo kroz Beograd, Miloša Velikog ulicom do Terazija. Te noći je u drugom tenku izgoreo naš komandant tenka Špak i ranjen komandant puka. Vraćajući se mi se zaustavljamo pred kućom M. Velikog 52 preko puta O. G.

Ponedeljak, 16. X 1944.
Ostajemo preko celog dana na starom mestu. Pri prelasku preko ulice poginuo je šofer našeg tenka Goška Živčikov od snajpera.

 

Utorak, 17. X 1944.
Došao nov šofer Kolja i tobdžija Kosta. Upoznajemo se sa stanovnicima zgrade br. 52. Uveče je bilo pesme i svirke kod drugarice Vere. Tu su bili i komandant i komesar puka. Partizani su zauzeli ‘Moskvu’.

Nemci drže Zemunski most. Noćas je bila jedna od najžešćih borbi.

Sreda, 18. X 1944.
Danas sam bio u Bolnici. Našao sam se sa Stevom i Vanesom i rekao da Steva ide u selo.
Četvrtak, 19. X 1944.

Ceo dan je padala kiša. Artiljerija nas je tukla. Noćas smo se premestili u Zrinjsku ulicu. Naš tenk slučajnoje pregazi Kostu.

 

Petak, 20. X 1944.
Išao sam sa Radetom da tražim cipele. Nisam ih našao.
Večeras sam se rastao sa Rusima na Čukarici.

Na kraju Miodragovog “ratnog dnevnika” jedan od njegovih saboraca je zapisao deo pesme “Kaćuša” i potpisao: “Kasatkin Kostantin Oleg, Polevaja pošta 04039”.

Istog dana kada se Miodrag rastao sa svojim ruskim prijateljima završene su osmodnevne borbe za oslobođenje Beograda. Bio je to kraj 1287 dana duge nemačka okupacija jugoslovenske prestonice.

Šta je posle bilo sa Miodragom Mirkovićem, kako i gde je dočekao kraj rata i kasnije proveo svoj mirnodobpski život možete pročitati u posebnoj priči.

* Zabranjeno svako kopiranje fotografija i prenošenje ovog teksta ili nekog njegovog dela bez linkovanja ka portalu Dnevno.rs i dozvole redakcije.