Pitali su BRANKA ĆOPIĆA da opiše KAKO JE OSLOBODIO BEOGRAD, a njegova priča sve je NASMEJALA DO SUZA

Branko Ćopić
Wikipedia

Vojnici Crvene armije i partizani 20. oktobra 1944. godine oslobodili su Beograd. Negde u to vreme u prestonicu je stigao i čuveni Branko Ćopić... i njegove avanture su mogle da počnu.

 

Na Prvom programu Radio Beograda Branko Ćopić je 1974. godine pričao o dogodovštinama koje su ga zadesile po dolasku u Beograd, a taj snimak okačen je na Radiovizija kanalu na Jutjubu.

Kako kaže, kada su se partizani i Crvena armija približili Beogradu, njemu je javljeno da se sprema, ide za Beograd kako bi uređivao prvi pionirski list.

Posle dosta problema sa neprijateljskom artiljerijom, sletanjem u Italiji i posle toga još jednim letom, stigao je u selo Divci.

E, onda tu pronađem ja tu neke Crvenoarmejce koji su transportovali jedan onaj desantni čamac na kamionu. Popnem se ja u onaj čamac, sednem sa jednim Crvenoarmejcima i tako ti se ja lepo cestom vozim u čamcu, putujem ka Beogradu. Kad smo izbili na Slaviju odjednom odozdo, od Terazija raspali mitraljez. Kako ono puknu ja skočih u neku sporednu ulicu i onako u onom trku naletih na neku ženu, krupnu. Ja njoj u naručje upadnu, ona mene stegnu, kaže: “Oslobodioče naš!” Ajde, rekoh, izem ti oslobodioca – sećao se naš slavni pisac.

Početak Drugog svetskog rata Branka Ćopića zatekao je u Đačkom bataljonu u Mariboru. Tokom rata bio je ratni dopisnik, a posle rata počinje da se profesionalno bavi književnošću.

U njegovim delima dominiraju motivi iz detinjstva i mladosti provedene u partizanima. Neka od najpoznatijih njegovih dela su “Orlovi rano lete”, “Ježeva kućica” i “Magareće godine”.

Kako je posle toga sreo svog druga popa Vukašina, otišao sa njim na Kalemegdan, gde su imali bliski susret sa jednim čudovištem, i ostale priče možete čuti ovde: