TOŠIN BUNAR, A BUNARA NIGDE: Zemunci, Novobeograđani, umete li da objasnite “MISTERIJU” OVE ULICE?

Tošin bunar
Wikipedia

Dok danas "jezdite" u svom automobilu ili gradskom prevozu kroz jednu od najdužih ulica u Zemunu - Tošin bunar, koja "odvajkada" vodi do Bežanije, jedinog uzvišenja na Novom Beogradu, zapitate li se kako je nekada bilo? Kakvu istoriju krije i zašto se zove baš Tošin bunar, kad od bunara ni traga ni glasa nema, a niste sigurni ni ko je "taj" Toša bio?

 

Pre više od dva veka, još pre davne 1800. godine, ulica Tošin bunar zvala se “Put za Bežaniju” koja se dalja nastavljala na “Bežanijski put” i  vodila je do tadašnjeg istoimenog sela. 

No, sve se promenilo dolaskom bogatog Grka Teodora Apostolosa na ovo podneblje… Apostolas je zapravo bio Cincar, imućni trgovac sa severa Grčke, koji se u Srbiji obreo bežeći od turskog zuluma, poput mnogih njegovih sunarodnika.

Grci su, prelazeći preko Save, u Zemunu nailazili na hrišćanski mir i pravoslavni duh, pa su se mnogi tu i zadržali. Kako su bili manjinsko stanovništvo, oni su se srodili sa Srbima – neki ulaskom u brak sa našim devojkama, a neki jednostavno uzimanjem srpskih imena… Baš to uradio je i Teodor Apostolas i dan danas zapamćen kao Toša Apostolović. 

Postoje i neki podaci da je Toša Apostolović zapravo stvarno bio Srbin iz Južne Srbije, ali niko sa sigurnošću ne može reći nešto više o njegovom pravom poreklu. No, činjenica je da je rođen 1745. i preminuo 1810. godine, te da je zaista on čovek kome “Tošin bunar” duguje ime.

Tošine nedaće sa zdravljem

Apostoloviću je doseljenje u Zemun (između 1765. i 1770. godine) doneo samo prosperitet – on je zahvaljujući sapundžijskom zanatu i trgovačkom umeću zaradio veliko bogatstvo, postao uticajni građanin i dobrotvor, crkveni odbornik, a neki zapisi ukazuju na to da je čak bio i predsednik Zemunske crkevne opštine u vreme kada je tamo živelo oko 6.000 stanovnika.

Ali, da sve ne bude idilično, pobrinule su se Tošine nedaće sa zdravljem – njega je “morila” teška očna bolest i slepilo je pretilo da ga potpuno obuzme.

U nastavku priče istorijske činjenice podležu jednoj interesantnoj legendi koja neretko intrigira stanovnike Beograda i Zemuna. U istinost predanja ne možemo sasvim verovati, ali u postojanje bunara koji je Apostolović podigao nema mesta sumnji.

Naime, legenda kazuje kako je Toša imao neobično snoviđenje – usnio je jedne noći kako ispod njegovih vinograda na Bežanijskoj kosi protiče lekovita voda. Glas u snu mu poruči kako bi trebalo da se popne na uzvišenje i da s njega otkotrlja veliko bure ka dolini. Tamo gde se bure zaustavi, Toša bi trebalo bunar da iskopa, jer tu se nalazi lekoviti izvor, a potom da se svakodnevno umiva vodom iz njega kako bi popravio vid. 

Apostolović, s verom u čudesno ozdravljenje i nemavši drugog izbora sem da pokuša, posluša zadatak iz sna. Bure se zaustavilo u blizini današnjeg Studentskog grada, te je tu i sagradio bunar sa đermom. Legenda dalje priča kako je voda iz bunara zaista bila lekovita i da je Toša zaista zalečio svoju boljku.

Tošin bunar, a bunara nigde

Ubrzo nakon što je bunar podgnut on je postao omiljeno izletište i mesto gde su se Zemunci često okupljali i iz godine u godinu dočekivali uranak (prvo đurđevdanski, a onda prvomajski). U znak zahvalnosti ovom “neimaru” čitavo područje oko bunara ponelo je ime Tošin bunar, i to za njegova života, dakle pre 1810. godine. Od tada pa sve do danas, tokom više od dva veka, ova ulica samo je jednom promenila ime i to tokom Drugog svetskog rata kada su je Nemci zvali Geringova.

Uprkos tome što je ovom delu Beograda vraćen stari, svima drag naziv, bunar nije imao sreće da opstane do današnjih dana. Zatrpan je posle Drugog svetskog rata, jer je u planu bila izgradnja Studentskog grada u blizini, a takva arhaična “građevina” nije se uklapala u tada modernu i urbanu koncepciju.

Apostolović je neposredno pred smrt zemljište na kom je imao vinograde i na kom je nikao sam bunar zaveštao crkvi.

I tako Toša postade “legenda” koja živi, evo, već dva veka!