BOLJE RAT NEGO PAKT: Jugoslavija je odbila saradnju sa nacistima, a Čerčil je to ovako OBJASNIO U JEDNOJ REČENICI

Vojni puč 1941.
Wikipedia

Proleće 1941. godine... U Evropi već godinu i po dana besni svetski rat. Varšava i London su razoreni, a Pariz, Brisel i Kopenhagen već okupirani. Beograd je jedna od retkih evropskih prestonica koja se nalazi po strani od ratnih razaranja i čiji građani još uvek uživaju u slobodi. Ipak, 27. mart to će zauvek promeniti!

 

Hiljade demonstranata na ulicama Beograda tog 27. marta 1941. godine uzvikivalo je “Bolje rat nego pakt” i “Bolje grob nego rob”. Jugoslavija je tako zauvek napustila politiku približavanja Hitleru i odabrala mnogo teži, ali u očima građana ispravniji put – onaj koji je neizbežno vodio u rat koji je već plamteo širom Evrope.

Pre 27. marta, pritisak na jugoslovenskog kneza namesnika Pavla Karađorđevića da se pridruži jednoj od strana bio je ogroman. Kada je pokušao da Jugoslaviju približi Nemačkoj i njenim saveznicima veliki broj Beograđana je izašao na ulice da se pobuni protiv odluke.

Vojni puč 27. marta 1941. je izvela zaverenička grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske na čelu sa brigadnim generalom vojnog vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem.

 

Čim se saznalo za puč, ulice su ispunjene masom sveta. Pevane su patriotske pesme i uzvikivane parole protiv Hitlera i Musolinija. Najčešće se moglo čuti: “Živeo Kralj Petar II” i “Dole vlada”.

– Beograd je izgledao kao jedna košnica pčela – zapisali su strani izveštači koji su se tok dana u velikom broju mogli videti u prestonici.

Valja pomenuti još i ovo – iako se u Beogradu tog dana na ulicama našlo nekoliko stotina hiljada besnih demonstranata, protesti su prošli bez incidenata. Nije bilo žrtava, a slomljen je samo jedan izlog – nemačke turističke agencije.

Epilog – smena namesnika kneza Pavla Karađorđevića i vlade Cvetković-Maček i otklon od Hitlerovog Trojnog pakta.

O tome da li je puč zaista sponatano otpočeo i koja je uloga Britanaca u događanjima 27. marta i danas je predmet debata. Nigde u svetu nije zabeležen ovakav protest protiv fažizma, a vesti o njemu ubrzo su se proširile i gotovo sve nacije ostavile u neverici.

Okretanje Jugoslavije saveznicama značilo je otvaranje novog fronta na kome će Hitler barem privremeno trošiti snagu. Napad koji je usledio na Jugoslaviju već u aprilu po oceni istoričara odložio je rat sa SSSR-om. 

Ostalo je zabeleženo da se tog 27. marta u Britanskom poslanstvu u Beogradu točio šampanjac i slavilo. Demonstracije su ovekovečili beogradski snimatelji Andra Glišić i Zarije Đokić, a jedna kopija je odmah poslata u London.

Na vest o uspešno izvedenom puču britanski premijer Vinston Čerčil je izjavio: “Rano jutros jugoslovenska nacija pronašla je svoju dušu”.

Hronologija događaja:

– 25. marta predsednik vlade Dragiša Cvetković i potpredsednik Vlatko Maček potpisuju protokol o saradnji Jugoslavije i Trojnog pakta

– 27. marta održane su masovne demonstracije i izveden vojni puč

– 5/6. aprila počinje nemačka ofanziva na Jugoslaviju (šifrovani naziv “Direktiva 25”), kada je bombardovan i Beograd

– 10. aprila Nemci ulaze u Zagreb, a na jugu i jugoistoku zemlje njihov prodor iz Bugarske izaziva rasulo jugoslovenskih trupa

– 13. aprila Nemci probijaju poslednju liniju odbrane Beograda i osvajaju prestonicu

– 17. aprila  Hitlerove trupe i njihovi saveznici završavaju operacije, a Jugoslavija kapitulira