DA LI STE VIDELI OVE SLIKE? Nekada NAJLEPŠI DEO GRADA Beograđani danas pamte SAMO PO ZLU!

Staro Sajmište
Wikipedia

Staro Sajmište, nekada znano kao Beogradsko Sajmište, danas je ruglo grada. Podsetnik na jezive zločine o kojima nove generacije čak ništa ne znaju, nekada je bilo omiljeno mesto svih Beograđana. Vratićemo se u ta vremena.

 

Ta davna 1936. prestupna godina počela je u sredu. Već na samom početku u Iranu je zabranjeno pokrivanje žena, Čarplinov film “Moderna vremena” imao je premijeru, a u Nemačkoj je održana Zimska Olimpijada.

Te davne 1936. godine u Beogradu je, u paviljonu “Cvijeta Zuzorić”, otvorena prva izložba karikatura, poslanik Damnjan Arnautović pucao je u skupštini na premijera Milana Stojadinovića – i promašio, osnovan je radio Jugoslavija, počeo je generalni štrajk studenata i ubijen je levičar Žarko Marinović (ovaj datum posle rata postaje Dan studenata, a više o tome pročitajte OVDE).

Te 1936. godine Beogradska opština donela je odluku da Društvu za priređivanje sajma i izložbi ustupi približno 360 hiljada kvadratnih metara zemlje na nenaseljenoj levoj obali Save. Ovo udruženje preuzelo je na sebe da zapušteno močvarno zemljište pored Mosta Kralja Aleksandra pretvori u Beogradsko sajmište.

Prvi građevinski projekat na ovoj, danas novobeogradskoj, obali Save najavljivao je širenje prestonice ka Zapadu, a niko nije ni slutio da će baš to zemljište svega nekoliko godina kasnije biti mesto stravičnih zločina.

U proleće 1937. godine odigrala se prva faza građevinskih radova. Tada je sazidano pet najvećih zgrada, koje su se zvale Jugoslovenski paviljoni. Podignuta je i Centralna kula, kao i četiri međunarodna paviljona – Čehoslovački, Rumunski, Mađarski i Italijanski. Potom je izgrađen i Spasićev paviljon, kao zadužbina poznatog prestoničkog trgovca i dobrotvora Nikole Spasića.

 

Podignuto je i nekoliko manjih zgrada koje su zakupljivala preduzeća, uključujući i onu u kojoj je bilo smešteno predstavništvo holandske elektroindustrije “Filips“. Baš je iz te zgrade u septembru sledeće godine emitovan prvi televizijski program na Balkanu (više o tome možete pročitati KLIKOM OVDE)

 

Prvi beogradski sajam otvoren je 11. septembra 1937. godine, u prisustvu kraljevskog namesnika Radenka Stankovića, kraljevske vlade, diplomatskog kora i mnogih drugih velikodostojnika. Ipak, gradnja je nastavljena.

 

Sazidani su 1938. godine i Turski i Nemački paviljon, a izbijanje Drugog svetskog rata prekinulo je radove na šestom i poslednjem Jugoslovenskom paviljonu.

Godine 1938. čehoslovačka fabrika automobila “Škoda” podigla je tada najviši u Evropi čelični padobranski toranj. Padobranci iz cele bivše Jugoslavije vežbali su sa 74 metra visokog tornja, a među njima je bila i Katarina Matanović (25) iz Zagreba, koja je bila prva Jugoslovenka padobranac.

Nije moralo da prođe mnogo vremena pa da Beograđani zavole novi deo svog grada.

Sajmište je na idealnom mestu – svega nekoliko stotina metara od centra prestonice, a nudilo je zabavu za široke narodne mase. Sajmovi, izložbe, restorani, prodajni štandovi, ulični zabavljači, pa čak i kulturni događaji – poput koncerata klasične muzike i umetničkih izložba, privlačili su svakodnevni veliki broj stanovnika Beograda.

 

Ipak, uz svu zabavu, Sajmište, kao simbol tehnološkog i industrijskog napretka, bilo je i meta političke propagande. Nemci i Italijani koristili su svoje paviljone da promovišu nacistička i fašistička načela. Paviljoni su bili ukrašeni kukastim krstovima, nacističkim zastavama i ostalim nacional-socijalističkim obeležjima.

Bio je to zloslutni znak da se bliže teška vremena – za ceo svet, ali i za samo Sajmište.