Aleksandar II Nikolajevič je bio je ruski imperator od 1855. do 1881. godine. Sin je Nikolaja I iz dinastije Romanov i pruske princeze Šarlote koja je posle prelaska u pravoslavlje nosila ime Aleksandra Fjodorovna.
Posle završetka Krimskog rata Aleksandar II se odlučio na uvođenje društvenih i ekonomskih reformi. Najvažnija je bila reforma sela iz 1861. godine. Od tada zemljoposednici nisu imali pravo da raspolažu sa kmetovima, da ih kažnjavaju ni preseljavaju.
Revolucionarno-demokratski i liberalni krugovi su kritikovali ove reforme.
U januaru 1863, u državi je buknuo ustanak Poljaka koji je ugušen iste godine.
Mnoge organizacije se nisu slagale sa njegovom politikom. Među njima se nalazila i organizacija „narodna volja”, čiji je komitet doneo odluku o ubistvu cara. Posle mnogih neuspelih pokušaja 13. marta 1881. Aleksandar II je ubijen u bombaškom napadu koji je izvršio član organizacije Narodna volja, Poljak Ignaci Hrinjevicki, sa kim je blisko sarađivala i jevrejka Gesja Gelfman.
Posle smrti Aleksandra II presto je nasledio njegov sin Aleksandar III Aleksandrovič (1845—1894).
Oženio se 16. aprila 1841. Marijom od Hese-Darmštata (1824—1880), posle udaje poznatom i kao Marija Aleksandrovna. Sa njom u braku je imao osmoro dece.