PRVA TEORIJA EVOLUCIJE 600 godina je starija od DARVINOVE! Iznenadiće vas kada vidite ŠTA U NJOJ PIŠE!

Hadže Nasirudin Tusi
Wikipedia/Kolaž

Hadže Naserudin Tusi bio je brilijantan iranski naučnik i političar. Zahvaljujući formatu renesansnog naučnika Hadže, kako su ga zvali, bavio se biologijom, astronomijom, filozofijom, matematikom, hemijom, psihijatrijom i teologijom. I pored toga što je potekao iz snažnog islamskog okruženja, napisao je sopstvenu teoriju evolucije koja je potpuno bila "očišćena" od islamskog uticaja.

 

Hadže Nasirudin Tusi (1201-1274) je zahvaljujući svojoj svestranosti podjednako održavao i islamsko učenje, ali je bio aktivan i u drugim filozofskim i religijskim pravcima.

Za sobom je ostavio 150 naučnih radova od kojih je trećina napisana na arapskom, a ostatak na turskom i na persijskom jeziku.

Njegovi radovi bili su i religijski i sekularni. Posebno je pisao inspirisan Euklidom, Arhimedom i Klaudijem Ptolomejem.

U svom delu “Naziriska etika”, razvija sopstvenu teoriju evolucije i to 600 godina pre nego što se rodio “tvorac teorije evolucije” Čarls Darvin.

Po Tusiju su se različite supstance različito menjale, tj. evoluirale. Brzina njihove promene (evolucije) uslovljavala je prelazak određenih elemenata u minerale, biljke, životinje, na kraju i čoveka.

Organizmi koji su sposobni da evoluiraju brže imaju prednost u odnosu na ostale. Evolutivne promene organizma uzrokuju, kako unutrašnje, tako i spoljašnje interakcije – pisao je Tusi.

Hadže je 1259. osnovao spektakularnu opservatoriju (rasad-hane) u gradu Maraga, u današnjem iranskom Azerbejdžanu. Opservatorija je bila opremljena najboljim instrumentima od kojih su neki bili konstruisani prvi put.

  

Ovako Naserudin vidi prilagodljivost organizma na okruženje:

Pogledajte svet životinja i ptica. One imaju sve što je neophodno za odbranu, zaštitu i svakodnevni život, uključujući snagu, hrabrost i odgovarajuće alate (organe). Neki od ovih organa su pravo oružje. Na primer, rogovi – koplje, zubi i kandže – noževi i igle, stopala – toljage. Trnje i igle nekih životinja su slični strelama. Životinje koje nemaju nikakvo sredstvo odbrane (kao laste i lisice) štite se pomoću letenja i lukavstva.

Neki živi organizmi, na primer, pčele, mravi i neke vrste ptica, ujedinili su se u zajednice kako bi se zaštitili i pomogli jedni drugima. 

Tusi “vidi” tri oblika života – biljke, životinje i ljude.

– Čovek je po njemu najsavršeniji, a odmah za njim su životinje jer za razliku od

 

biljaka imaju sposobnost da se kreću i da uče. Ideja dresiranog konja ili sokola obučenog za lov predstavlja prvi evolutivni korak ka savršenstvu čoveka – tvrdi Naserudin Tusi.

Ljude vidi kao potomke antropoidnih majmuna koji su pozicionirani u središnjem delu evolutivne lestvice. Ljudi po svojoj prirodi imaju mnogo sličnosti sa životinjama, ali i sa biljkama. Oni su biološki gledano u sličnoj ravni. Jedino što čoveka izdvaja iz prirode kao takve jeste njegov duh, volja i sposobnost učenja, piše portal Vintidžnjuz.

Tusi navodi volju kao presudan faktor koji čoveka odvaja od njegove imanentne prirode tj. ostalih oblika života.

Iako su njegova stanovišta bila prilično “bogohulna” za vreme u kojem je živeo Hadže Nasirudin Tusi bio izuzetno ugledan i uticajan političar. Umro je, nakon jednomesečne bolesti, u Bagdadu 1274. godine.