Nisu živeli zajedno, nisu imali dece, nisu bili verni jedno drugom, ali je to ipak bila ROMANSA VEĆA OD ŽIVOTA

Nikada nisu zajedno živeli, imali decu ili bili verni jedno drugom... Simon i Sartr svojim su radom, ali i životom, obeležili jednu eru.

Wikipedia

Književnica koja je danas ikona feminizma zahvaljujući svom delu “Drugi pol” poznata je i po burnoj vezi s egzistencijalističkim filozofom Žan-Pol Sartrom. Sartr i Simon de Bovoar pokopani su na pariskom groblju Monparnas, a susret 21-godišnje Simon i Žan-Pola bio je početak privatnog i intelektualnog odnosa koji je trajao 51 godinu, do Sartrove smrti.

Za sve to vreme nikada nisu zajedno živeli, imali decu ili bili verni jedno grugom. Simon i Sartr svojim su radom, ali i životom, obeležili jednu eru.

Mnogi su pisali o tome kako je odnos Sartra i de Bovoar dokaz da “otvorene veze” ne mogu funkcionisati jer neko uvek zauzme poziciju moći, dok je druga osoba uvek ljubomornija. Ipak, i De Bovoar je često prikazivana kao žrtva Sartrovog temperamenta i osvajačkih pohoda, pa treba pomenuti da ni sama nije imala jednostavan privatni život.

Sartr
Wikipedia

Nedavno su objavljena i na aukciji prodata pisma između Simon de Bovoar i Kloda Lanzmana, nekada Sartrovog sekretara, a kasnije proslavljenog reditelja i pisca, autora filma “Šoa”. Dokumenti pokazuju kako je upravo Lanzman bio “ljubav života” feministkinje i filozofkinje.

Lanzmana je upoznala kada je on imao 26 godina, a ona 44 godine, a navodno su se odmah zaljubili.

– Zaljubio sam se u njene plave oči, njeno čelo, način govora i kako je prekidala Sartra pri izlaganju – zapisao je Lanzman koji je sa Simon čak i stanovao od 1952. do 1959.

On je ujedno i jedini muškarac s kojim je De Bovoar ikada stanovala. Budila bi ga ujutru, a onda bi zajedno odlazili na ručak kod Sartra i družili se.

– Moje najdraže, ti si moja najveća ljubav koja se desi jednom u životu, a možda i nikada. Mislila sam da nikada neću reći te reči koje mi sada dolaze tako prirodno – obožavam te celim telom i dušom. Ti si moja sudbina, moja večnost i moj život – napisala je ljubavniku De Bovoar iz Amsterdama 1953. godine.

Simon de Bovoar
Wikipedia

Kamen spoticanja između Sartra i De Bovoar je bio i to što filozof Simon nije intimno zadovoljavao na način na koji je ona to želela, pa je spisateljica utehu i fizičku strast potražila kod drugih muškaraca.

– Volela sam ga, to svakako. Ali naša tela nisu bila ni za šta, ta ljubav nije bila uzvraćena – rekla je De Bovoar o partneru, a to nije bio jedini muškarac o kojem je govorila u kontekstu seksualnog nezadovoljstva i neispunjenosti.

Jednako je nesrećna fizičkim aspektom veze bila i sa piscem Nelsonom Algrenom.

– Volela sam ga zbog ljubavi koju je gajio prema meni, bez ikakve prave intimnosti i bez davanja svoje strane njemu – napisala je De Bovoar o autoru dela “Čovek sa zlatnom rukom”.

Klod Lanzman, autor filma “Šoa”, jednim od najvećig ostvarenja sa tematikom holokausta, pisma je odlučio da proda Univerzitetu Jejl, jer je smatrao da usvojena ćerka Simon Silvi Le Bon de Bovoar “želi da ih izbaci iz svih sećanja o životu Simon”.

Objavio je sva pisma njene majke, izuzev onih između Simon i Kloda. O svom životu, kao i strastvenoj aferi sa Simon de Bovoar napisao je knjigu “Patagonijski zec”.