NAJLEPŠI ŠPIJUN SVIH VREMENA: Pucala je u naciste do poslednjeg metka, a onda uradila nešto JOŠ HRABRIJE

Violeta Sabo
Wikipedia

Britanska špijunka, francuskinja Violeta Sabo, hrabro je do poslednjeg trenutka ubijala naciste. Kad su je uhvatili, oficiru SS-a (Šucštafela) je pljunula u lice. Zatim su je mučili, odveli u logor i ubili. Imala je samo 23 godine...

 

Za špijunku Violetu Sabo, kodnog imena Luiz, teško je reći da li je bila lepša ili hrabrija. Do samog kraja ova mlada žena junački se borila protiv nacista, a ni brutalna mučenja nisu je naterala da progovori.

Samo nekoliko meseci pre završetka Drugog svetskog rata, 5. februara 1945. godine, smaknuta je u koncentracionom logoru Ravenzbriku. Pucali su joj u potiljak.

Violeta je bila britanska obaveštajna oficirka, a njene misije u okupiranoj Francuskoj su uključivale prikupljanje informacija o nacistima s okupiranih područja Evrope i diverzije.

Dva dana pre Dana D (iskrcavanja na Normandiju) zarobili su je oficiri SS-a kod francuskog Limoža i to tek nakon velike borbe u kojoj je Sabova ispalila bukvalno svaki komad municije pre nego što je uhvaćena. Naime, sve veme je pružala vatrenu podršku muškom kolegi kako bi on uspeo da pobegne.

Deportovana je u koncentracioni logor Ravenzbruk i brutalno mučena, a nakon toga i smaknuta. Imala je samo 23 godine.

Osveta za muževu smrt

Violeta Sabo tođena je 1921. u Parizu u braku Britanca i Francuskinje u velikoj porodici Bušel. Bila je drugo od četvoro dece i jedina kći. Porodica se odselila u Britaniju Velike depresije.

Kao 19-godišnjakinja se zaljubila u oficira francuske legije stranaca Etijana Saba. Nekoliko meseci od upoznavanja venčali su se i dve godine kasnije dobili kći Tanju. Samo četiri meseca kasnije Etijen je poginuo u severnoj Africi. Svoju kći nikad nije video.

Violeta se priključila kopnenoj vojsci na samom početku rata, a kad joj je suprug ubijen zavetovala se da će ga osvetiti. Prijavila se u jedinicu za specijalne operacije. Njen tečni francuski učinio ju je idealnim kandidatom za tajnu službu.

Učestvovala je u visokorizičnoj misiji povezivanja mreže agenata britanske službe na francuskoj teritoriji, a trebalo je da prikupi i podatke o fabrikama koje su proizvodile materijale za nemačke trupe, kako bi saveznici mogli da ih bombarduju.

Nacisti su je tokom misije dva puta uhapsili, ali su je odmah i pustili jer su poverovali u njen alibi.

Misija po kojoj je postala slavna dogodila se u junu 1944. godine, kada se padobranom spustila na jug Francuske. Priča se da je izljubila celu posadu aviona pre nego što je skočila.

Žrtvovala sebe da spasi kolegu

Ona i član lokalnog pokreta otpora Žak Difur je trebalo da sabotiraju nacističke komunikacijske kanale. Zaustavljeni su na nemačkoj kontrolnoj stanici kod grada Limoža. Kada im je identitet otkriven, potrčali su ka obližnjem polju pucajući u nemačke vojnike.

Neko vreme su puzali poljem, sve dok Violeta nije mogla dalje zbog umora i povređenog članka. Iako je Difur želeo da joj pomogne ona nije dopustila te mu je rekla: “Ti idi dalje, ja ću te štititi”.

– Insistirala je na tome da ja pokušam da pobegnem i jednostavno nije bilo smisla da ostanem uz nju. Tako sam ja otišao, a ona je nastavila da puca – rekao je godinama kasnije Difur.

Nakon pola sata borbe ostala je bez municije. Uhvatili su je. Jedan svedok je posle ispričao da je SS oficiru tada pljunula u lice. Najpre su je mučili u Limožu, pa u Parizu da bi je na kraju prebacili u koncentraconi logor Ravenzbruk.

Zbog drskog ponašanja i prkosa strpali su je u samicu. Pogubljena je 5. februara, 1945 pucanjem u potiljak. Osim nje u Ravenzbruku ubijene su i agentkinje Deniz Bloh, Lilijan Rolf i Česili Lefort.

Violeta Sabo je posthumno nagrađena prestižnim “Džordžovim ordenom” za herojstvo. Samo četiri žene su dobile tu nagradu u istoriji, a ostale tri su takođe bile tajne agentkinje. Jedna od njih, Odet Sansom Aluz, svoju koleginicu Violetu Sabo je opisala kao “najhrabriju među nama”.

Neverovatna hrabrost ove mlade žene prikazana je u filmu iz 1958. godine “Carve Her Name With Pride” (“Njeno ime isklešite ponosom”).