GOLIM GRUDIMA PROTIV SMRTNE KAZNE: Legendu o najčuvenijoj KURTIZANI i danas prepričavaju brojni PRAVNICI

Hoze Frapa:
Wikipedia

U četvrtom veku pre nove ere, u drevnom grčkom gradu Tespiji o oblasti Beotija, rođena je Mnesareta. Najveći deo života provela je u Atini, kao znamenita kurtizana. Ova starogrčka prostitutka glavni je junak mnogih legendi, a o njenoj lepoti i danas se piše.

 

Hoze Frapa: “Frina”, foto: Wikipedia

Mnesareta je bila poznatija pod nadimkom Frina (žaba) koji su joj dale suparnice zbog žućkaste boje kože.

Ko su bile HETERE?

U antičkoj Grčkoj hetere su bile kurtizane, odnosno sofisticirane družice bogatih muškaraca ili elitne prostitutke. Starogrčko društvo razlikovalo je hetere od pornê ili običnih prostitutki.

One su se regrutovale iz redova strankinja ili bivših robinja koje su uspele da otkupe slobodu. Osim fizičke lepote krasili su ih i drugi talenti – ples, pevanje, ali i domišljatost, zahvaljujući kojima su ponekad učestvovale u intelektualnim raspravama. Hetere su bile među retkim ženama antičke Grčke koje su bile obrazovane, a pojedini polisi su ih terali da nose posebnu odeću i da plaćaju porez. 

Ipak, ona se isticala od svih drugih kurtizana ne samo svojom izuzetnom lepotom, već i spremnošću da cene svojih usluga odredi po tome šta oseća prema klijentu.

Bila je veliki patriota i htela je da se oduži svojoj domovini. Stekavši veliko bogatstvo prodajući svoje telo i svoju naklonost, ponudila je da finansira obnavu zidina grada Tebe koju je 336. godine pre nove ere razorila vojska Aleksandra Velikog. Gradske vlasti su odbile njenu velikodušnu ponudu, jer je njen uslov bio da na zidinama stoji natpis – “Uništio ih Aleksandar, obnovila kurtizana Frina“.

Služila je kao model mnogim atinskim i starogrčkim umetnicima. Jedna anegdota kaže da se za vreme festivala boga Posejdona naočigled svih prisutnih skinula gola kako bi se kupala u moru. Taj prizor je oslikao Apel u slici poznatoj kao “Anadiomena”, a na kojoj je ova kurtizana prikazana kao boginja Afrodita.

 

Henrik Sjemiracki: “Frina na Posejdoniji u Eleuzini”, foto: Wikipedia

Međutim, poslužila je i kao inspiracija za nastanak kasnijih kulturnih i umetničkih remek-dela. Opevali su je Šarl Bodler i Rajner Marija Rilke, Kamij Sen-Sans joj je posvetio operu, a knjige o njoj pisali su grčki književnik Dimitrios Varos i poljski pisac fantastike Vitold Jablonski. Naslikao ju je Žan-Leon Žerom i baš ta slika iz 1861. godine “Frina pred Areopagom” predstavlja jednu od najzanimljivijih starogrčkih legendi.

 

Žan-Leon Žerom: “Frina pred Areopagom”, foto: Wikipedia

Suđenje pred Areopagom

Stekavši brojne neprijatelje, što među moćnim muškarcima, što među ostalim kurtizanama, Frina je optužena za skrnavljenje Eleuzinskih misterija, inicijacijskog obreda koji su održavale poklonice boginja Demetre i Persefone. Dovedena je pred Areopag, gde joj se sudilo.

Frininu odbranu vodio je znameniti govornik Hiperid, njen tadašnji ljubavnik, ali čak ni njegova veština nija mogla da je spasi. Sve je vodilo ka tome da će je sudije osuditi na smrt. Ipak, u poslednjem trenutku, Hiperid – a prema nekim izvorima i sama Frina – iznenada joj je razgrnuo haljinu, da sudije vide njene savršene grudi.

Impresionirani članovi Areopaga odlučili su ne da joj poštede život, već da je oslobodte optužbe. I, šta god mi danas mislili, razlog za donošenje takve presude nije bila muška požuda, već antičko shvatanje toga da je lepota izraz naklonosti bogova koje sudije nisu želele da razljute pogubljenjem njihove miljenice Frine.