UMETNIK PRLJAVIH NOGU: Slikao je prostitutke kao device, UBIO MAKROA i život proveo u bekstvu, a danas ga zovu OCEM BAROKA

Mikelanđelo Merizi rođen je 29. septembra 1571. u Milanu. Potiče iz plemićke porodice. Otac mu je bio cenjeni arhitekta. O njegovom detinjstvu ne zna se mnogo sem da je njegova porodica pobegla iz Milana pred epidemijom kuge koja će kasnije pokositi njegovog oca, a ubrzo zatim i majku. I tako će, budući slavni slikar Karavađo, sa samo 13 godina ostati potpuno sam na svetu.

Kravađo
Wikipedia

Karavađo je imao 21 godinu kada je otišao u Rim koji je i tada bio neodoljiv magnet za mlade umetnike. Prvih nekoliko godina borio se sa za opstanak konstantno radeći i pomažući velikim majstorima. U tim mračnim časovima, mladić verovatno nije ni slutio da će upravo on promeniti tok umetnosti i uticati na potonje umetnike poput Rembranta i Velaskeza.

Karavađo je brzo postao prepoznatljiv na rimskoj umetničkoj sceni. Bio je poznat po svojoj neverovatnoj brzini i veštini, a njegov rad uskoro je privukao pažnju kardinala Frančeska del Montea koji je naručio već slavne slike poput “Muzičara”, “Lautiste” i “Svetog Franje u zanosu”. Takođe je angažovan i na projektu dekoracije kapele Kontareli u crkvi Sv. Luiđija dei Franćezija u Rimu.

“Slikar prljavih nogu”

Upravo saradnja i prijateljstvo sa kardinalom del Monteom predstavlja odskočnu dasku za Karavađa. Njegove slike bile su vrlo kontroverzne za ono vreme. Neke od njegovih religioznih slika crkvene vlasti odbile su da prime. Digla se velika prašina zbog toga što je Karavađo koristio leš udavljene prostitutke kao modela za čuvenu sliku “Smrt Device”.

Upravo crkveno slikarstvo čini glavni deo Karavađovih radova. Ipak, ni to nije prošlo bez otpora. Karavađo je uveo revoluciju u tradicionalnu ikonografiju, stvarajući svoje snažne, neugledne figure, slikane bez doterivanja prema tipovima iz naroda. Oni koji su ga podržavali zvali su ga genijem. Za protivnike on je pogrdno bio “slikar prljavih nogu“, jer je Karavađo stvarno, na nogama slikao i trag prašine.

Interesantan je podatak da Karavađo u svom opusu nema nijedan ženski akt za razliku od velike količine muških aktova. Zbog toga je i danas aktivna rasprava istoričara umetnosti oko seksualnosti ovog genija.

Loša narav 

Slike nisu bile jedina stvar koja je bila kontroverzna kada je u pitanju bio Mikelanđelo da Karavađo. Bio je kapriciozan čovek podložan incidentima. Karavađo je bio i izuzetno poročan. Ostalo je zabeleženo da se često opijao i da je novac zarađen teškim radom lako gubio na kocki.

Prema jednom policijskiom zapisniku iz 1604. godine zabeležen je incident u kom je Karavađo bacio pun tanjir hrane konobaru u lice posle čega je došlo do tuče, a samo godinu dana kasnije kamenovao je policajce.

Ipak, 1606. Karavađo je napravio grešku koja ga je skupo stajala. Raspravljajući se oko jednog teniskog meča iz čistog hira je ubio poznatog rimskog makroa Ranuća Tomasonija.

Pošto mu je glava ucenjena, Karavađo je bio prisiljen da zauvek napusti Rim. Celog života će pokušavati da se vrati u “Večni grad” i upravo u toj čežnji će provesti ostatak svog života.

Lutanja

Narednih godina Karavađo često menja gradove i stalno pokušava da se vrati u Rim. Jedina nada bila mu je da dobije pomilovanje od Pape, ali mu to nije pošlo za rukom.

U tom lutanju i neprestanoj selidbi nastaje slika “Sedam dela milosrđa”.

Pošto nije uspeo da se vrati u Rim, Karavađo odlazi na Maltu. Tamo se susreo sa pripadnicima reda Malteških vitezova koji su ga oduševili.

Uporno je pokušavao da skrene pažnju Velikog Majstora Reda Svetog Ivana, Alofa de Vinjakura koji ga je na kraju i primio u Red.

Može se reći da je Karavađo, bar neko vreme, bio srećan na Malti. Osim što je konačno negde pripadao, tu je stvorio i svoje grandiozno delo “Odrubljivanje glave Svetog Jovana Krstitelja”.

Ni na Malti nije imao mira! Prgav, kakav je bio, Karavađo je napao jednog od “najviših” vitezovi u Reda Svetog Ivana. Momentalno je završio u zatvoru, ali je uspeo da pobegne nakon mesec dana, posle čega je izbačen iz Reda “Ivanovaca”, piše portal Vintidž njuz.

Misteriozna smrt

U julu 1610. godine, Karavađo je iznenada umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Postoje indicije da je bolovao od malarije, na obali Lacija nedaleko od Rima, gde se najverovatnije krio dok je čekao da njegovi moćni prijatelji u Rimu organizuju pomilovanje. Drugi istoričari pak tvrde da je preminuo od posledica atentata koji su izvršili pripadnici Malteškog reda.

Najverovatnije je sahranjen u nekoj masovnoj grobnici onog vremena i, iako slavan još za života, vrlo brzo zaboravljen. Tek istorija umetnosti 20. veka je ponovo otkrila veličinu dela ovog slikara. O njegovom uticaju na barok, slavni francuski kritičar Andre Bern-Džofrej je zapisao: “Ono što započinje sa Karavađovim delima je jednostavno – moderno slikarstvo”.