OD OBOŽAVANJA DO PREZIRA: Život slavnog pisca završen je u grobu koji NI DANAS NIJE PRONAĐEN!

Federiko Garsija Lorka
Wikipedia

Razumeo je ljudsku prirodu, strasti, misli i nadanja, ali nije razumeo sebe. I, što je najgore, nije ga razumela ni okolina. Zato je život slavnog Lorke bio pun tuge i stradanja.

 

Baš na današnji dan, tog petog dana toplog španskog juna, na jugu egzotične Granade rođen je Federiko. Bio je sin imućnog zemljoposednika iz Andaluzije, ali nikada nije bio uspešan đak. Zapravo, mnogi kažu da ga maltene ništa nije zanimalo – osim književnosti. Stihove je pisao još od petnaeste godine i njegovi stihovi bili su strastveni, a ujedno puni tradicije. Baš zbog studija književnosti je i otišao u Madrid, a tamo…

Tamo je uplovio u krug izvanrednih španskih intelektualaca i umetnika koji su uticali na mladića koji će postati jedan od najpoznatijih književnika iberijskog poluostrva. Uostalom, kako i ne bi upisao svoje ime u nezaborav kada je učio život od jednog Salvadora Dalija ili Luisa Bunjuela.

Da li je Dali bio samo prijatelj?

Prijateljstvo sa Dalijem bilo je i mnogo više od toga… Tri godine strastvene saradnje, druženja, razmene ideja, ali ipak nikada nije došlo do erotskog kontakta. Dali je odbijao bilo kakvu homoseksualnu konotaciju, ali je intenzitet njihovog odnosa naterao Lorku da najpre sam sebi prizna da voli muškarce. Tako je došlo vremenom i do objavljivanja zbirke pesama “Ciganski romansero”, kada se otuđio od Dalija i zapao u tešku depresiju.

Prijatelji i okolina nisu prihvatali njegovu homoseksualnost. Premda je bio uspešan autor i čovek kojeg je javnost obožavala, Lorka je bio zarobljen u svojoj patnji koju je pokazivao samo u privatnosti. Bunjuel i Dali zajedno su radili na filmu “Andaluzijski pas”, a Lorka je to protumačio kao direktan napad na njega. Tada su ga roditelji poslali u Ameriku.

Stradanje Lorke – simbola svih fašističkih žrtava

Ipak, vraća se godinu dana kasnije u novoproglašenu Republiku Španiju i, na poziv svog profesora, socijaliste De la Riosa, prihvata posao direktora i umetničkog animatora studentskog putujućeg pozorišta.

Surovi građanski rat zatekao ga je u Granadi, gde se skrivao u kući prijatelja. Iako su prijatelji dali sve od sebe da ga zaštite, policija je opkolila kuću. Fašisti su ga uhvatili i streljali 19. avgusta 1936. godine, a telo slavnog pesnika je bačeno. Frankova vlada tako je pokušala da uništi uspomenu na Federika Garsiju i da njegova dela uništi, a spominjanje imena ovog književnika bilo je strogo zabranjeno. Lorkin grob i danas nije poznat, ali je on upamćen kao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije.

Zeleno, volim te zeleno.

Zeleni vetar. Zelene grane

Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa senkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene i kose,
S očima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog meseca,
Stvari što je posmatraju
Ona ne može da gleda.