TAKO TO RADE ŠMEKERI! Evo kako se Hemfri Bogart od trovanja vodom SPASAO VISKIJEM

Afrička kraljica
Wikipedia

Pedesetih godina prošlog veka Holivud nije imao praksu da snima filmove po udaljenim lokacijama. Zato je ideja reditelja Džona Hjustona da u nezavisnoj produkciji i to u Africi snimi svoj novifilm "Afrička kraljica" delovala kao ludost!

Uganda i Kongo sredinom prošlog veka bile su nezamislive lokacije za snimanje jednog holivudskog blokbastera. Ipak, upravo ta velika i hrabra odluka da snima na autentičnim i originalnim lokacijama, donela je reditelju Džonu Hjustonu i glumačkoj postavi filma “Afrička kraljica” fantastičan uspeh.

Film je sniman 1951. a 36 godina kasnije Ketrin Hepbern, inače glavna glumica u ovom ostvarenju, objavila je knjigu pod nazivom “Snimanje “Afričke kraljice” ili kako sam otišla u Afriku sa Bogartom, Hjustonom i Bekolovom i umalo sišla s uma“. 

Kada se uzmu u obzir okolnosti pod kojima je napravljena “Afrička kraljica”, sasvim je sigurno reći da je ovaj film sam po sebi neverovatan trijumf. Danas, nakon 66 godina, možemo sa sigurnošću reći da ovo ostvarenje i dalje suvereno vlada.

 

Radnja filma se odvija 1914. godine na početku Prvog svetskog rata u ondašnjoj Nemačkoj Istočnoj Africi. Čarli Alnut (Bogart) je priprosti, neobrijani Kanađanin koji je kapetan broda “Afrička kraljica”. On povremeno dostavlja poštu engleskim misionarima, bratu i sestri Rouz (Hepburn) i Samjuelu Sajeru (Morleu). Kada su Nemci uništili njihovo selo Samjuel umire ostavljajući Rouz izolovanu i u opasnosti. Čarli joj nudi svoj brod da je vrati nazad u civilizaciju.

Nakon kultnih ostvarenja “Malteški soko”, “Blago Sijera Madre” i “Džungla na asfaltu”, Džon Hjuston odlučuje da pobegne od sintetičkog svetla holivudskih studija i oplemeni svoj novi film pravim svetlom afričke džungle.

Njegova prva produkcija izvan Amerike bila je u Meksiku kada je snimao “Blago Sijera Madre”, ali po mnogo čemu snimanje “Afričke kraljice” bilo je daleko mučnije. Otrovne zmije, krokodili, tone komaraca i zaražena voda bili su samo neki od mnogobrojnih problema sa kojim se susrela Hjustonova ekipa.

 

Na samom početku, snimanje u Ugandi se odvijalo bez većih problema. Prave muke nastale su kada se filmski set preselio u Kongo. 

Kamp je bio izgrađen od bambusa i smeštan uz samu džunglu. Dok su plovili rekom gledali bi ogromne krokodile koji su ih posmatrali širom otvorenih čeljusti. Uveče bi ekipa morala da se sklanja po šatorima kako bi izbegla napade ogromnih komaraca, ujutru bi čizme i cipele morali da kontrolišu jer se često dešavalo da u njima pronađu opasne stonoge i škorpije. Pranje crvenom vodom iz reke bila je normalna procedura.

Tuširanje je izgledalo tako što bi lokalni dečko polio kofu crvene vode po vama – izjavila je Hepbern jednom prilikom.

Zaražena voda bila je najveći neprijatelj cele ekipe. Svi su se porazboljevali od dizenterije sem glavnog glumca i reditelja jer su njih dvojica pili viski umesto vode. Bogart se u ovom filmu poistovetio sa likom notornog alkoholičara kog je tumačio (što mu nije naročito teško palo) i, ironično, tako spasao zdravlje, piše portal Vintage news.

Ketrin Hepbern je bila toliko bolesna da se nije odvajala od kofe koju je nosila za slučaj da joj pozli. Za vreme snimanja, kamerman je vodio računa da je snima tako da se ovaj neželjeni aksesoar ne vidi.

Bogart je izjavio da su jeli pečeni pasulj, konzerviranu šparglu i škotski viski. Kada bi ga ujeo komarac istog trenutka bi pao mrtav.

– Valjda mu nije odgovarala ta mešavina namirnica – u šali je govorio slavni glumac.

Ekipa je navikla da reditelj jednostavno nestane kako bi otišao u lov na slonove, Hepbrnova je stalno vežbala kako bi održala liniju, a Bogart bi po ceo dan bio u šatoru sa svojom verenicom Loren Bekol.

Džon Hjuston je nakon snimanja za Njujork tajms izjavio da je unajmio domoroce kako bi pomagali filmskoj ekipi.

– Jednostavno se nisu pojavili. Kasnije mi je rečeno da su nas se plašili jer su bili ubeđeni da smo neko strano, kanibalsko pleme – izjavio je Hjuston.

Sam brod “Afrička kraljica” dva puta se potopio tokom snimanja i umesto parnog motora pokretali su ga skriveni dizel agregati.

Snimanse odvijalo pomoću još jednog broda i dva splava na kojima je, između ostalog, bio smešten i toalet Ketrin Hepbern. Pošto je nekoliko puta reka odvukla splav, glumica je odustala od svog komiditeta.

Za utehu im je jedino bilo to što su im se muke na kraju i te kako isplatile! Film je postigao ogroman uspeh. Ketrin Hepbern je to bila 5 nominacija za Oskara, a Bogart je za glavnu ulogu dobio svoju prvu i jedinu nagradu Američke filmske akademije.

Film je 1994. odabran na čuvanje u američkom Nacionalnom filmskom registru, pri Kongresnoj biblioteci i smatra se “kulturno, istorijski i estetski značajnim”.