Simbolično: Ovo je POSLEDNJA KNJIGA KOJU JE DRAŽA MIHAILOVIĆ PROČITAO i od koje se nije odvajao do smrti

Draža Mihailović
Wikipedia

Mnogi detalji o hapšenju, suđenju i smrti Dragoljuba Mihailovića i danas su obavijeni velom tajne. I, iako se o generalu Mihailoviću danas ne zna mnogo toga, u prvom redu to gde je ubijen i sahranjen, jedan zanimljiv detalj iz kratkog perioda njegovog tamnovanja je poznat - poslednja knjiga koju je Dragoljub Mihailović pročitao.

 

Priča o poslednjim danima generala Mihailovića postala je poznata decenijama kasnije nakon što je Josif Malović, partizanski prvoborac i glavni islednik u slučaju “Suđenje Dragoljubu-Draži Mihailoviću i ostalim kolaboracionistima za izdaju i ratne zločine počinjene na prostoru Jugoslavije za vreme rata (1941—1945)“, objavio svoja sećanja.

Više o samom suđenju i presudi možete saznati KLIKOM OVDE!

 

Između ostalog, Malović je i opisao kako je Dragoljub Mihailović provodio vreme čekajući suđenje i presudu. 

Sve do početka suđenja, Draža se nalazio u posebno pripremljenoj sobi u sedištu OZNE. U ćeliji nije bilo ničega osim gvozdenog kreveta prekrivenog vojničkim ćebetom. Na njemu je sedeo general Mihailović u pro­stoj voj­nič­koj blu­zi i co­ku­la­ma bez per­tli, sa po­li­cij­skim li­si­ca­ma na ru­ka­ma.

Malović je zapisao i to da je Mihailoviću bilo dozvoljeno da čita.

– Naj­vi­še vre­me­na je pro­vo­dio uz knji­gu. Ni­je se odva­jao od Sten­da­lo­vog “Parm­skog kar­tu­zi­jan­skog ma­na­sti­ra”. Do­či­ta­vao ga je ko zna ko­li­ko pu­ta – i to na fran­cu­skom – svedočio je kasnije islednik.

Upravo ovo Stendalovo remek-delo poslednje je što je general Mihailović pročitao pre nego što je streljan.

Ironično, to je jedan od naj­ču­ve­ni­jih ro­mana o iz­gu­blje­nim ilu­zi­ja­ma. Smatra se Stendalovim najlepšim delom. Radnja se dešava u Italiji početkom 19. veka i govori o čoveku koji sanja o slavi i ljubavi. San o uspehu na bojnom polju u Napoleonovoj vojsci neće se ostvariti, ali će prepoznati ljubav svog života u devojci, ćerci svoga tamničara.