RUS KOJI JE ŽELEO DA POKORI AFRIKU: Njegove snove je srušila FRANCUSKA i to JEDNIM POTEZOM

Nikolaj Ivanovič Ašinov
Wikipedia

Jedan pustolov i kozak iz Penze odlučio je krajem XIX veka da Ruska imperija mora da se uključi u čerupanje Afrike kao sve ostale evropske velesile. Njegova ekspedicija je neslavno prošla.

 

Nikolaj Ivanovič Ašinov je bio ruski pustolov iz Penze (grada u današnjem Povolškom federalnom okrugu) koji je 1883. godine posetio Abisiniju (kako se kolokvijalno nazivalo Etiopsko carstvo) kako bi uspostavio crkvene i političke veze između te zemlje i Ruske imperije.

Nakon povratka u otadžbinu najavio je za 1888. godinu ekspediciju u Francusku Somaliju, tvrdeći da je slobodni kozak i da je od sultana Muhameda Lojtaha od Tadžura dobio u trajni najam zemljište na tom području.

I zbilja, 10. decembra te godine Ašinov se na čelu 165 terečkih kozaka ukrcao na brod “Kornilov” i krenuo iz Odese put Aleksandrije. Tamo se ukrcao na drugi ruski brod, “Lazarev”, kojim je došao do Port Saida na severnom kraju Sueckog kanala. Odatle je austrougarskim brodom “Amfitrida” stigao 6. januara 1889. do Tadžurskog zaliva i odredišta svog putovanja.

Premda je dočekan od strane etiopskih sveštenika, imao je velikih problema da kontroliše svoje kozake koji su izvršili poharu jednog sela plemena Afar, ukravši kravu i ovcu, a domoroce oteravši puškama. Ašinov je morao sultanu da plati 60 franaka kao nadoknadu štete, dok je francusko ministarstvo spoljnih poslova od Rusije tražilo objašnjenje, budući da je u pitanju bio njihov protektorat; ruski ambasador u Parizu se tada distancirao od Ašinova.

Tek je 14. januara odlučeno da napuštena egipatska tvrđava Sagalo, na severnoj obali Tadžurskog zaliva, bude baza ove ruske ekspedicije čiji je cilj — barem što se Ašinova tiče — bilo stvaranje jezgra iz koga će Carska Rusija stvorili kolonijalnu imperiju u Africi. Sagalo je postao Nova Moskva, podignuta je zastava na jarbolu, a podignut je i šator koji je služio kao crkva Svetog Nikole.

Glasine o ovoj ruskoj koloniji brzo su se raširile, a Francuzi su postali svesni njenog položaja kada su neki kozaci prebegli u gradić Obok i izvestili francuske vlasti o tome. Francuzi su, naravno, munjevito reagovali, pre nego što bude prekasno.

Već 5. februara jedna krstarica i tri torpedna čamca stigli su pred zidine Nove Moskve i izdali ultimatum, ali Ašinov ga nije najbolje razumeo i nije se predao.

Artiljerijska je vatra udarila po Rusima i ostavila za sobom šest mrtvih i 22 ranjena kozaka. Potom je podignuta bela zastava. Ruska vlada se odrekla Ašimova, optuživši ga za neposlušnost prema caru i za gusarenje. Svi su uhapšeni i brodom “Zabijaka” deportovani nazad u Odesu.

Nakon kratke istrage, imperator Aleksandar III ukazom je kaznio sve učesnike. Arhimandrit Pajsije, koji je bio deo ekspedicije, poslat je u jedan manastir u Gruziji, dok je Ašimov prognan na tri godine u jedan zabačeni deo Saratovske gubernije. Tri godine kasnije, Ašimov je bio u Parizu, potom u Londonu, odakle je pisao caru ponovo nudeći svoju pomoć u stvaranju velike imperije u Africi.