SRPSKI MAJOR NEZGODNE NARAVI: Branio je narod, verovao u čast i usred Beograda ŠAMARAO ČERČILA

Vojislav Tankosić
Wikipedia

Bio je major, četnički vojvoda, jedan od osnivača organizacije "Crna ruka" i učesnik najvažnijih istorijskih događaja u Srbiji, od Majskog prevrata do Sarajevskog atentata.

 

Vojislav Voja Tankosić (1880–1915) pripada krugu uglednih srpskih ratnika čije je ime obeležilo slavu srpske vojske. Bio je major, četnički vojvoda, jedan od osnivača organizacije “Crna ruka” i učesnik najvažnijih istorijskih događaja u Srbiji, od Majskog prevrata do Sarajevskog atentata. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom s mačevima.

 

Tankosić je završio Vojnu akademiju u Beogradu 1901. godine kao jedan od najboljih studenata. Krajem 1903. počeo je da se bliže interesuje za prilike u tadašnjoj Južnoj Srbiji, danas u BJR Makedoniji, kao i u tadašnjoj Staroj Srbiji, odnosno na Kosovu i Makedoniji i Raškoj. To su bile godine strahovitih pogroma nad srpskim stanovništvom i apsolutne anarhije u tim krajevima.

– Srpsko stanovništvo se tada masovno iseljavalo u Kraljevinu Srbiju. To vreme je i u publicistici zabeleženo kao “jauk srpstva sa juga” – pojasnio je istoričar Ognjen Karanović na tribina “Vojvoda Vojislav Tankosić” nedavno održanoj je u Klubu “Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada.

Kao odgovor, formirano je nekoliko “gerilskih jedinica”, u narodu poznatih kao četničke jedinice. Međutim, sve do 1903. godine i dolaska dinastije Karađorđević na vlast u Srbiji gerilska borba srpskog naroda bila je ilegalna i srpske vlasti su je sporadično podržavale jer nisu želele da pogoršaju odnose sa velikim silama.

– Politički život vojvoda Tankosić započeo je u martovskim demonstracijama 1903. protiv režima Aleksandra Obrenovića. Bio je jedan od zaverenika koje je organizovao Dragutin Dimitrijević Apis. Tankosić je imao zadatak da uhapsi i likvidira braću kraljice Drage Mašin, što je i učinio – ističe Karanović.

Čovek koji je išamarao Vinstona Čerčila

 

Za Vojislava Tankosića vezuje se i jedna od najinteresantnijih urbanih legendi Beograda. 

Naime, u doba Drugog balkanskog rata, koji je Srbija vodila sa Bugarima, 1913. godine, jedan engleski novinar je napisao veoma ružan i negativan tekst o Srbima. Tankosić je pročitao tekst, i obećao je da će “išamarati novinara ukoliko ga ikada sretne”. 

Nakon rata, desilo se da isti britanski novinar bude na prouptovanju kroz Srbiju i da se, putujući “orijent ekspresom” zadrži baš u Beogradu, a na put ka Istanbulu. Seo je u “Grčku kraljicu”, legendarnu prestoničku kafanu i ne sluteći šta mu se sprema.

U međuvremenu, Tankosiću su dojavili da je “onaj novinar” u Beogradu i ovaj ga je pronašao i zatim mu “razvukao” dva šamara, po starom, srpskom, “domaćinskom” običaju.

Isti taj novinar zapravo je bio legendarni britanski premijer Vinston Čerčil.

Posle Sarajevskog atentata 1914. austrougarska vlada Tankosića je u ultimatumu upućenom srpskoj vladi smatrala odgovornim za atentat.

 

Po izbijanju Prvog svetskog rata postao je komandant Dobrovoljačkog odreda u Beogradu, a zatim Rudničkog dobrovoljačkog odreda. Za vreme bitke na Drini 1914. komandovao je posebnom četom dobrovoljaca i četnika u sastavi Limskog odreda u istočnoj Bosni, potom kod Loznice, Krupnja, na Mačkovom kamenu…

Za vreme povlačenja srpske vojske 1915. kao komandant bataljona, smrtno je ranjen u Igrištu kod Velikog Popovića 31. oktobra 1915. Od posledica ranjavanja, umro je 2. novembra 1915. u svojoj 35. godini života u Trsteniku.

Njegovi vojnici su ga odneli i zakopali tajno na Trsteničkom groblju, ali su Austrijanci ipak uspeli da ga pronađu, otkopaju i nakon ustanovljivanja identiteta, slikaju leš, kako bi uverili javnost da je ipak mrtav.

Uz sliku groba i leša, objavljen je i tekst u kome su, osim obaveštenja kako je “došao kraj Voji Tankosiću”, pominjani prestolonaslednik, utlimatum njihove vlade, kao i detalj o tome da je Tankosića, pogibijom u njihovoj balkanskoj ofanzivi sustigla kazna.