Istorijske greške u Montevideu – Ko je zapravo bio ‘Dunster’, a ko nije ni išao na put

Zahvaljujući filmu i popularnoj seriji Dragana Bjelogrlića svi danas znaju za Mošu, Tirketa i istorijski uspeh reprezentacije Jugoslavije na prvom svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. godine. Iako je reč o velikom umetničkom ostvarenju, potkrale su se neke istorijske netačnosti. Dnevno.rs je istraživao za vas.

Nakon poslednje, dugoočekivane epizode serije legendarnog „Montevidea”, odlučili smo da vas još jednom zabavimo popularnom tematikom.

Drugi nastavak filma „Montevideo, vidimo se” donedavno je punio bioskopske sale širom Srbije, a istoimena serija trenutno vezuje gledaoce za male ekrane kao u zlatno doba televizije.

Uz ogradu da film jeste drugačiji medij i da istorijske činjenice nekada zarad zapleta i radnje moraju biti izmenjene, i da je ovo svojevremeno potvrdio i sportski novinar Vladimir Stanković, autor knjige „Montevideo, Bog te video”, predstavljamo vam istorijske greške koje su se potkrale u filmovima i seriji.

Novac nije bio problem

Novac za put oko koga se vrtela radnja celog prvog dela filma zapravo nikada nije bio problem niti je fudbalski savez morao da moli i skuplja priloge. Celokupan trošak pokrivao je Urugvaj kao domaćin.

Učešće Jugoslavije je bilo neizvesno zbog daljine, nekompletnosti reprezentacije (zbog bojkota hrvatskih fudbalera, tim su činili samo igrači iz Srbije) i činjenice da bi odlazak značio prekinuti domaće prvenstvo ili ga održati u okrnjenom sastavu sa rezervnim igračima jer su najbolji putovali za Urugvaj.

Meč sa Bugarima nije bio kvalifikacioni

Godine 1930. igrana su dva meča sa Bugarima! U Beogradu jeste bilo 6:1, ali se taj meč igrao u aprilu i nije bio sudbonosan kako je to prikazano u filmu. Drugi meč koji su te godine odiglare reprezentacije Jugoslavije i Bugarske igran je samo dva dana pred put za Montevideo i to ne u Beogradu već u Sofiji sa gotovo rezervnim timom. Meč je završen rezultatom 2:2 i nije bio kvalifikacioni jer se Bugari nisu ni prijavili za učešće na svetskom prvenstvu.

Tirke nije otkriven na Čuburi

Mladi Aleksandar Tirnanić Tirke jeste bio „čudo BSK-a”, ali je pre toga, još sa 13 godina, počeo da igra u SK Olimpija. Shvativši svoj talenat, ubrzo je napustio školu i potpuno se posvetio fudbalu. Sa 17 godina Tirke je debitovao za seniorski tim. Slično, u reprezentaciji je igrao od 1929. godine i u trenutku polaska za Urugvaj i on i Moša su bili već prilično poznati fudbaleri.

Stvarni i „filmski” Tirke

Dragoslav Mihajlović Vampir nije bio fabrički radnik

Simpatični Vampir koji dobar deo prvog filma kuka na smene u fabrici i koji ima talenat za fino „otvaranje brava” (sećate se kako je pokušao da „skupi” novac za put?!) zapravo je, još dok je igrao fudbal, radio i kao policijski službenik!

Na toj dužnosti je ostao sve do 1944. godine kada je napustio zemlju i nikada se nije vratio. Emigrirao je u Australiju i tamo se bavio  trenerskim poslom. Umro je 1978. godine.

Bek nije bio jedini reprezentativac Jugoslavije u inostranstvu

Iako je zaista među prvima otišao u Francusku i ostvario internacionalnu fudbalsku karijeru, Ivica Bek nije bio jedini fudbaler koga je na putu za Montevideo pokupila jugoslovenska reprezentacija.

U Francuskoj su se ekipi pridružili i Ljubiša Stefanović Leo koji se školovao u Briselu i Monpeljeu i sa klubom Set 1930. osvojio kup Francuske, kao i Branislav-Bane Sekulić koji je još 1926. godine napustio Jugoslaviju i već imao status velike internacionalne fudbalske zvezde u momentu kada je krenuo na put za urugvaj.

Gde su BSK i Jugoslavija igrali mečeve?

Najveći deo prvog filma sniman je na igralištu FK Dorćol, podno Nebojšine kule na donjem Kalemegdanu, a fudbalski komentatori (Slobodan Ninković i Srđan Todorović) ističu upravo ovo mesto kao mesto odigravanja velikog broja mečeva večitih rivala BSK-a i SK Jugoslavije.

U stvarnosti, ova dva beogradska kluba su do polovine 20-tih godina XX veka, susrete odigravali na tzv. „Trkalištu”. Bio je to stadion koji se nalazio u Bulevaru kralja Aleksandra, na mestu na kome se danas nalaze tehnički fakulteti.

„Trkalište” na mestu današnjih tehničkih fakulteta

Hadži je bio punačak čovek

Dr Kostu Hadžija u filmu i seriji odlično igra Srđan Timarov. Ipak, „istorijski” Hadži nije izgledao kao Timorov. Dok je glumac u prilično dobroj formi, „pravi” Hadži je bio poznat kao punačak čovek.

Boško Simonović nije baš bio Dunster

Simpatični Boža Dunster u stvarnosti nije bio baš tako „smušen”. Važio je za izuzetnog profesionalca i poznavaoca fudbala. Po zanimanju je bio arhitekta, ali se nikada nije bavio tim poslom već je svoj čitav život posvetio fudbalu.

Bio je golman, i čuvao je mrežu Srpskog mača a kasnije i BSK-a. Tokom igračke karijere postao je i fudbalski sudija. Postao je prvi srpski sudija koji je vodio jednu međunarodnu utakmicu. Bilo je to 1923. godine kada je u Bukureštu sudio utakmicu između Bukurešta i BSK-a. Prestao je da sudi zbog preloma noge koji je doživeo na sankanju.

Takođe, hobi mu nije bio golubarstvo (žao nam je, ali golub Radoje nije postojao!) već fotografija.

I još…

Živković (glumi ga Nikola Đuričko) nije išao na put.

Bora Jovanović, čuveni novinar Politike koji je putovao sa reprezentacijom u Urugvaj i koga tako maestralno igra Srđan Žika Todorović, koji se u filmu retko odvajao od pljoske, u stvarnosti nije uopšte pio alkohol.

A ako vas zanima šta je bilo posle Montevidea i kako su završili reprezentativci Jugoslavije možete pogledati ovde.

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!