Znate da je Andrić dobio Nobela, ali ovo su SRBI KOJI SU DOBILI PULICEROVU NAGRADU

Dobro je poznato da je Ivo Andrić jedini Srbin koji je dobio Nobelovu nagradu. Međutim, ovo nije bilo jedino priznanje kojim su se okitili naši zemljaci koji su se otisnuli preko Atlantika i tamo postali ugledni i cenjeni građani. Šest Srba u svom posedu ima Oskara, a prestižnu Pulicerovu nagradu koja se dodeljuje za najveće doprinose u novinarstvu, književnosti i komponovanju dobila su čak trojica!

mihajlo pupin
Wikipedia

Pulicerova nagrada je američka nagrada koja se dodeljuje za najveće doprinose u novinarstvu, književnosti i komponovanju muzike. Dodeljuje se od 1917. godine, a osnovao ju je Džozef Pulicer, mađarsko-američki novinar i izdavač, koji je nakon smrti 1911. sav svoj imetak zaveštao Univerzitetu Kolumbija.

Tokom 99 godina duge tradicije među dobitnicima našla su se i trojica Srba, s tim što je jedan od njih Pulicera dobio čak tri puta!

Mihailo Pupin

mihajlo pupin
Wikipedia

Najpoznatiji dobitnik Pulicerove nagrade među Srbima bio je veliki naučnik i pronalazač Mihajlo Pupin. Ovaj veliki naučnik iz banatskog sela Idvor bio je profesor na Univerzitetu Kolumbija, nosilac jugoslovenskog odlikovanja Beli orao Prvog reda i počasni konzul Srbije u SAD.

Mihajlo Pupin je tokom svog naučnog i eksperimetalnog rada dao značajne zaključke važne za polja višestruke telegrafije, bežične telegrafije i telefonije, potom rentgenologije, a ima i velikih zasluga za razvoj elektrotehnike. Takođe je zaslužan i za pronalazak Pupinovih kalemova.

Bio je član Američke akademije nauka, Srpske kraljevske akademije i počasni doktor 18 univerziteta. Dobitnik je mnogih naučnih nagrada i medalja, a između ostalog i Pulicerove nagrade koja mu je dodeljena 1924. godine za autobiografsko delo “Od pašnjaka do naučenjaka“.

Preminuo je 12. marta 1935. u Njujorku i sahranjen je na groblju Vudlaun u Bronksu.

Volter Bogdanić

Kada pišu o ovom čoveku, srpski mediji ga uglavnom nazivaju “prvim perom Amerike”. I zaista, reč je o novinaru koji se Pulicerovom nagradom okitio čak tri puta – 1988, 2005, 2008. godine.

Volter potiče iz stare srpske kolonije u Čikagu. Novinarstvo i politiku je studirao na Univerzitetu Viskonsin, a kao profesionalni novinar počeo je da radi 1973. Prvog Pulicera dobio je 1988. godine kao reporter „Vol strit žurnala” za istraživanje o ilegalnim medicinskim laboratorijama u Americi, na osnovu kojih je napisao knjigu „Velika bela laž”.

Drugog Pulicera osvojio je za istraživanje nesrećnih slučajeva u američkoj železnici, pod nazivom „Smrt pod vagonima”, a trećeg za istraživački tekst o otrovnim kineskim proizvodima na američkom tržištu. Trenutno je zamenik urednika istraživačke rubrike “Njujork Tajmsa” i predavač u školi novinarstva na Kolumbija univerzitetu.

Na ovim prostorima ostaće upamćen po rečima da mu je “srpsko poreklo važnije od svih nagrada u životu”.

Dušan Čarls Simić

Iz rodnog Beograda, Simić je sa porodicom otišao u Ameriku 1954. kada mu je bilo 16 godina. Odrastao je u Čikagu, a diplomirao na Njujorškom Univerzitetu.

Pesme je počeo da piše još u srednjoj školi, a u tom svetu je bio zapažen početkom ’70-ih. Danas je reč o jednom od najautentičnijih avangardnih pesnika koji je Pulicerovu nagradu dobio 1990. za zbirku “The World Doesn’t End”.

Član Američke akademije za umetnost i književnost postao je 1995. godine. Čarls Simić je dugo godina profesor na Univerzitetu u Nju Hempširu gde predaje američku književnost i kreativno pisanje.

Kao prevodilac Čarls Simić je veoma značajan za Srbiju, jer je prevodivši Vaska Popu, Ivana Lalića, Milorada Pavića, Radmilu Lazić, Novicu Tadića tako doprineo popularizaciji srpske književnosti u SAD.

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!