Bio je genije, a svoje radove je palio da bi se zagrejao (FOTO)

Pablo Pikaso
en.wikipedia.org

Jedan od najvećih umetnika svih vremena u mladosti je grejao svoj pariški stan da ne umre od hladnoće paleći radove koji danas vrede pravo bogatstvo.

 

Pablo Pikaso bio je jedan od najuticajnijih i najpoznatijih umetnika 20. stoleća. Hvaljen kao otac kubizma te uz Džordž Braka jedan od najvećih predstavnika škole simbolizma i nadrealizma, poput brojnih drugih umetnika u mladosti se susreo s brojnim preprekama, uključujući veliko siromaštvo. Na sreću za umetnost, uspeo ih je nadići i oblikovati se u jedno od najpoznatijih slikarskih ličnosti.

Prema rečima njegove majke Mari, prve reči koje je mali Pikaso promrljao bile su “piz piz”, skraćenica od španjolske reči za olovku, ‘lápiz’. Od detinjstva je pokazivao veliku strast i zanimanje za crtanje, a u tome ga je otac Don Hose Ruiz  Blasko, akademski slikar i predavač specijalizovan za naturalističke prikaze ptica.

Mladog je Pikasa obučavao otac, zadovoljan što mu sin iskazuje ogroman umetnički talent koji se 1894. počeo ogledati u njegovoj slikarskoj karijeri.

Na prelazu stoleća, Pikaso se zaputio u Pariz, koji se u to vreme gledao kao glavni grad umetnosti Europe. Tamo je Pikaso upoznao prijatelja, pesnika i novinara Maksa Jakoba, koji mu je postao i cimer. Živeli su u malom i nenameštenom stanu u Parizu koji je imao samo jedan krevet.

Pesnik je spavao po noći i radio po danu, dok je Pikaso imao drugačiju rutinu – rad po noći i spavanje po danu. Iako je Pikaso u Pariz stigao za vreme “La Belle Époque” (tzv. lepog doba koje opisuje mirni period koji je trajao sve do Prvog svetskog rata), uprkos ekonomskom izdizanju zemlje okusio je grozno siromaštvo, često preskačući obroke.

Hladna je pariška zima donela još jedan egzistencijalan problem, a dovitljivi se Pikaso morao snaći s jedinim što je imao, svojim radovima. Kako bi ugrejao svoj stan, bez razmišljanja je zapalio velik deo svojih prvih platna. 

Sve je to rezultiralo padanjem u depresiju 1907., kad je i psihički oboleo, a nakon te epizode okreće se kubizmu.

 

Tokom Prvog svetskog rata nastanio se u Rimu radeći kao dizajner. Tu susreće i ženi se s Olgom Koklovom, otmenom plesačicom i kćerkom carskog generala. Dvadesetih godina načinio je nekoliko portreta, sina (rođ. 1921.) i brojnih prijatelja, u realističkom stilu.

Nekoliko slika u kubističkom duhu ranih tridesetih izražavaju prikriveni erotizam i Pikasovo zadovoljstvo svojom novom ljubavi, Mari Terezom Volter, koja mu je 1935. god. rodila kćerku Madu. Marie Tereza, koju je često portretirao dok je spavala, takođe je bila model za čuvenu sliku Devojka ispred ogledala.

Nakon Frankovog napada na mesto Gernika u Baskiji 26. aprila 1937. god., tokom Španskog građanskog rata odlučuje naslikati sliku koja će opisati taj događaj. Slika Gernika je dovršena za manje od dva meseca i bila je izložena u Španskom paviljonu u Parizu za svetsku izložbu (EXPO)[3]. Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španiju sve dok je na vlasti Frankov režim. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti živeo u Francuskoj.

 

God. 1944. učlanio se u Francusku komunističku partiju i ostao je u njoj do smrti. Partija je kritikovala Pikasov portret Staljina kao nedovoljno realističan, pa se Pikaso ohladio prema komunizmu.

Bezbroj ljubavnica i slike vredne milione

Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Imao je četvoro dece, a poslednje dete, Paloma, rođena je kada je on imao 68 godina. Među ljubavnicama, bila je i Dora Mar, Francuskinja hrvatskog porekla (na njegovoj slici Žena koja plače).

Pikaso umire u periodu od 92 godine u svojoj vili Notre-Dame-de-Vie pored mesta Mougins 8. aprila 1973. god. kada mu je otkazalo srce za vreme napada gripa.

 

Budući da je Pikaso već od 1920-tih mogao skupo prodavati svoja dela[5], mogao je priuštiti da većinu dela zadrži u svom vlasništvu, tako da je u vreme smrti posedovao oko 50.000 sopstvenih dela.

Ona su nakon njegove smrti prešla u vlasništvo Francuske i njegovih naslednika. Prema Ginisovoj knjizi rekorda Pikaso je bio najplodniji umetnik u istoriji. Računa se da je naslikao oko 13.500 slika, 100.000 otisaka i grafika, 34.000 ilustracija za knjige i 300 skulptura. Ukupna vrednost svih njegovih dela računa se u milijardama eura.