Jedinstven do kraja! TESTAMENT PAVLA VUISIĆA nešto je NAJSMEŠNIJE I NAJGENIJALNIJE što ćete danas pročitati!

Pavle Vuisić
Printscreen

Nema čoveka koji nije voleo i kome nije poznat raskošni talenat velikog barda jugoslovenske kinematografije Pavla Vuisića. Važio je za nesvakidašnjeg, nepredvidivog i živopisnog čoveka, pa ne čudi što i posle smrti može da nas iznenadi i nasmeje.

 

Bard jugoslovenske kinematografije Pavle Vuisić nikoga nije ostavljao ravnodušnim! Njegove kultne uloge i brilijantna gluma svima su ostale u sećanju, a posebno je ostao upamćen kao Paja Čutura u seriji “Kamiondžije” u kojoj je rame uz rame glumio sa još jednim velikanom srpske glumačke scene Miodragom Petrovićem Čkaljom.

Pavle Vuisić rođen je 10. juna 1926. u Beogradu, dobitnik je mnogih prestižnih nagrada i danas važi za jednog odnajvećih glumaca srpske scene. Iako je još za života bio jako cenjen kao umetnik, nije uspeo da upiše Fakultet dramskih umetnosti, ali to mu nije smetalo da odigra neke od najlegendarnijih uloga na našim prostorima.

Voleo je život, kafane i Adu, a kolege su ga često smatrale “teškim za saradnju” (o tome kako je čekao 20 godina da se osveti kolegi Bati Stojkoviću možete pročitati KLIKOM OVDE!)

Da je uvek bio specifičan i nesvakidašnjeg humora, dokazuje jedna nespretna greška novinara koji je u trenutku Pajinog već narušenog zdravlja objavio u jednom listu vest da je glumac preminuo. Videvši to, Vuisić je na svoj način odgovorio javnosti napisavši testament:

 

“Testament Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godine, pri čistoj svesti i zdravoga uma sastavlja ovu poruku. Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uraditi.

 

Mirjana, ako posle mene ostane, ima da me sahrani sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim telom vide i čuju.

Sahraniti me ima u grobnicu našu, govor posmrtni ili slično da se čuo nije. Ovih šest popova, koje za inat hoću, da se ono što se oko groba radi, rade i ćute.

 

Neka u sebi pevaju. Pošto mislim mreti, što bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi niko nikakav govora, niti jedne reči ne progovori, jer ću se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svetu, je**m mater”.

 

Pavle Vuisić, svojeručno, latinicom, pred smrt, kad-tad.

* Iz biografije Pavla Vuisića “Posle fajronta”, autora Aleksandra Đuričića

Zašto Pavle Vuisić pred Titom nije hteo da obuče svečano odelo možete saznati KLIKOM OVDE!

Velikan srpske scene preminuo je 1. oktobra 1988. godine. u Beogradu ostavivši nam bogata televizijska ostvarenja, koja je svojom pojavom i majstorskim rolama učinio večnim.