Posttraumatski stres NEREŠIV je za modernu medicinu: EVO kako su se DREVNE CIVILIZACIJE BORILE sa ovom pojavom

rat
wikipedia /Peter Nikolai Arbo

Iako je neefikasnost u borbi protiv posttraumatskog stresnog poremećaja jedan od većih neuspeha modernog društva, sam fenomen PTSP nije produkt našeg vremena

 

Oko 7 odsto vojnika koji se vrate iz rata pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a očekuje se da će ovaj procenat porasti kada do izražaja dođe pun uticaj decenijskih sukoba na Bliskom istoku.

Iako je neefikasnost u borbi protiv PTSP jedan od većih neuspeha modernog društva, sam fenomen PTSP nije produkt našeg vremena.

Pojam PTSP definisan je u medicini tek 1980. godine, premda su drevna društva bila veoma upućena u njega. Mnoge antičke civilizacije imale su razrađene metode i rituale za opuštanje i zaceljenje psiholoških ožiljaka nastalih u ratu.

Povratak u društvo, odnosno u civilni život jedna je od ključnih prepreka za one koji pate od PTSP. Antički Grci bili su veoma svesni te činjenice, a odjeci njihovog znanja, mogu se pronaći i u Homerovoj “Odiseji”.

Slučaj “ODISEJ”

Nakon pada Troje, Odisej deset godina luta morima u potrazi za svojim rodnim ostrvom Itakom. Kada konačno stigne kući, on je potpuno drugačiji čovek – ne samo da su mu bogovi promenili fizički izgled kako bi bio neprepoznatljiv, već se i nešto u njemu promenilo.

 

Foto: Atena pretvara Odiseja u prosjaka/ Đuzepe Botani

Odisej je po povratku na Itaku gotovo potpuno prazan i bezosećajan pred patnjama njegove supruge Penelope. Adaptiranje na opasnost, zahvaljujući kojem je preživeo rat, Odisej je sačuvao i u miru, što je klasičan primer definicije PTSP.

TRI TAČKE PUCANJA

Odisej je pretrpeo tri traumatska događaja koji su doveli do poremećaja na nivou ličnosti, pojma o vremenu i spoznaje sveta.

U prvom slučaju, trauma razara osećaj identiteta. Osoba više ne zna ko je i muči se da se identifikuje sa osobom koja je postojala pre traume. Kod nekih se javlja osećaj da ta osoba ne postoji, kao i potreba da se redefinišu sami sebe i odnos sa svetom koji su poznavali.

Drugi traumatski događaj stvara rascep u poimanju vremena. Za osobe koje pate od PTSP, prošlost konstantno napada sadašnjost u formi košmara, flešbekova i ponovnog proživljavanja traume. Osoba koja pati od PTSP konstantno živi u senci traumatskog događaja koji se svakog trenutka može vratiti u fokus svesti. Za oporavak je zato neophodno mesto na kojem se osoba oseća fizički bezbedno.

Treći traumatski događaj pogađa kognitivne mehanizme i karakteriše ga gubitak sposobnosti izražavanja traumatskog iskustva. Osoba koja pati od PST najčešće ne može da racionalizuje traumatski događaj, zbog čega traumatska sećanja deluju nepovezano i besmisleno.

RITUALNO ČIŠĆENJE

 

Foto: Odisej i Penelopa / Johan Hajnrih Vilhelm Tišbajn

Antičke kulture su mnogo bolje razumele potrebu za ritualnim pročišćenjm ratnika po povratku sa bojišta, a neki od njih su zaista bili delotvorni.

U starom Rimu, devičanski red Vestalki kupao je vojnike povratnike kako bi ih očistio od prljavštine rata; drevni Indijanci čistili su ratnike u sauna-šatorima uz razgovor o ratu čiji su negativni efekti, prema verovanju, na taj način ostajali zarobljeni u isparenjima.

 

Foto: Vestalska devica

 U srednjem veku, svi koji su učestvovali u bici bili su dužni da se ispovede i pokaju posle bitke, čak i ako nisu nikoga usmrtili.

Ovaj običaj nastao je usled prirodne potrebe čoveka da se oslobodi osećaja krivice.

Antičke kulture razumele su neophodnost tretmana ratnika povratnika, zbog čega su razvile složene rituale od kojih su neki trajali i mesecima. Ritualizovanjem terapije posttraumatskog stresa, odnosno podizanjem na viši, kulturno-drištveni nivo, ratnici su sticali istinski osećaj pripadnosti po povratku u zajednicu, osećaj koji sterilnost modernih ordinacija ne može da ulije.