NACISTA KOJI JE SPASAVAO SVET: Zaboravili smo čoveka koji je SVASTIKOM SPREČAVAO SILOVANJA!

Džon Rabe
Wikipedia.com

Pretpostavlja se da je Rabe lično zaslužan za spas oko 200.000 civila, a neke procene kažu da mu i mnogo više ljudi duguje živote.

 

Foto: Wikipedia/Bundesarchiv,Bild 183-2006-0315-500/Schwan/CC-BY-SA 3.0

Drugi svetski rat još nije zvanično ni počeo, ali gotovo nezamislivi zločini kakvi će obeležiti te godine već su počeli u dalekoj Kini. Godina je bila 1937. i okupatorska japanska vojska porazila je kinesku vojsku oko tadašnjeg glavnog grada Nankinga. Dva meseca je trajalo ubijanje i silovanje civila, a nakon svega ostale su desetine hiljada mrtvih tela. U vihoru ratnog uništenja, centralnu ulogu igrao je pomalo neočekivani protagonista.

Džon Hanjrih Detlev Rabe, nacista i zastupnik Simensa u Kini predvodio je napore za spašavanje civila, a nakon što su otkriveni njegovi dnevnici pokazalo se koliko je on tačno radio za spas Kineza.

Te eskapade bile su dosta opasne. Japanci su imali pištolje i bajonete, a ja sam imao samo simbole nacističke stranke i traku sa svastikom – pisao je on u jednom trenutku.

 

Džon Rabe, foto: Wikipedia

Do otkrića njegovih dnevnika sredinom devedesetih jako malo se znalo o ovom nacisti koji je je otvoreno podržavao nacistički režim, ali je istovremeno molio Adolfa Hitlera da utiče na Japance ne bi li sprečio barem jedan deo silovanja i ubijanja.

Rabe je rođen u Hamburgu, ali kao predstavnik Simensa radio je u Kini čitave tri decenije. Deca i unuci su mu rođeni tamo i kad je situacija postala veoma opasna, on je odbio da se preseli. Naime, Simens mu je naredio da se preseli stotinak kilometara dalje u Vuhan, ali on je decidirano odbio. Umesto toga, kako je pisao Njujork Tajmsu sredinom devedesetih, Rabe se bacio na posao organizovanja zaštite civila. Dvadesetak nemačkih i američkih misionara, lekara i profesora odlučili su da zaštite što je više moguće kineskih civila. Zbog dobrih odnosa Nemačke i Japana, Rabe je izabran na čelo Međunarodnog odbora za sigurnu zonu u Nankingu.

Pretpostavlja se da je u toj zoni sklonište našlo oko 200.000 civila, a Rabeovi dnevnici otkrivaju i neke detalje masakra. Video je ljude ubijene metkom u potiljak, video je spaljene žive ljude. Video je izmasakrirana tela žena na ulicama.

Majka jedne devojke me je na kolenima preklinjala da spasim njenu kćer. Kad sam ušao u njihovu kuću, vidio sam japanskog vojnika kako leži potpuno go na mladoj devojci. Viknuo sam toj svinji na bilo kojem jeziku koji će razumeti: “Srećna Nova godina”, a onda je on pobegao onako go sa pantalonama u rukama – piše Rabe u dnevniku iz 1. januara 1938. godine.

Nešto ranije, 17. decembra 1937. godine, zabeležio je pomalo neočekivan susret s vojnicima.

Dvojica vojnika ušla su u dvorište i izgledalo je da žele da provale u kuću. Kad sam se pojavio pred njima, pravdali su se govoreći da su videli neke kineske vojnike. Kad sam im pokazao stranačku iskaznicu povukli su se i vratili odakle su došli – piše Rabe.

Samo na njegovom posedu skrivalo se više od 600 civila, a Rabe je pomalo humoristično napisao da mu nije baš lako da spava uz hrkanje šesto ljudi. Tokom Drugog svetskog rata, Rabe i porodica su živeli u Nemačkoj, a u dnevniku je pisao kako su morali da jedu travu jer ništa drugo nisu mogli da kupe. Čak ni posle rata nije mu bilo mnogo lakše zato što je morao da prolazi kroz proces denacifikacije kako bi mogao bilo gde da radi.

Umro je u potpunom siromaštvu 1950. godine, ali u poslednje vreme sve više pažnje posvećuje se njegovoj ulozi u spašavanju Nankinga. Nekadašnja rezidencija preuređena je u muzej, a snimljen i film o ovom “dobrom Nemcu iz Nankinga”.

 

Muzej Džona Rabea u Nankingu, foto: Wikipedia