BIO JE JEDAN OD NAJVAŽNIJIH BEOGRAĐANA: Doživeo je da ga KOMUNISTI PONIZE i da ga SVI ZABORAVE!

Milan Kašanin
Dnevno.rs/Kolaž

Na današnji dan 1895. godine u Belom Manastiru, u današnjoj Hrvatskoj, rođen je Milan Kašanin. Istoričar umetnosti, likovni kritičar, književnik, istoričar književnosti... Malo ko bi rekao da je život ovog Sorbonskog đaka bio svojevrsna golgota koju je stoički izdržavao.

 

Milan Kašanin, kao i njegov brat Radivoj, nosio je majčino prezime. Anka Kašanin nikada se nije udala za njihovog oca Nikolu Popovića, pa su tako dečaci upisani u matične knjige rođenih pod njenim prezimenom. Iako su rođeni u siromašnoj seljačkoj porodici, obojica su izrasli u visokoobrazovane i veoma važne ličnosti jugoslovenske istorije.

Radivoj je postao matematičar i čuveni profesor beogradskog univerziteta, a Milan je na Sorboni 1923. godine diplomirao istoriju umetnosti. Doktorirao je u Beogradu, tezom “Bela crkva Karanska”, o jednoj od najzanimljivijih svetinja u Srbiji.

Iste godine kada je doktorirao, 1928, knez Pavle ga bira za direktora svog Muzeja savremene umetnosti koji se tada nalazio u Konaku kneginje Ljubice. Sedam godina kasnije, Kašanin postaje direktor novoosnovanog Muzeja kneza Pavla koji se nalazio u palati u kojoj je danas Predsedništvo Republike. Radi formiranja umetničke zbirke ovog muzeja, Kašanin je putovao po Evropi i pisao brojne putopise koji su objavljivani u Politici, Srpskom književnom glasniku, pa kasnije i u zbirci “Pronađene stvari”.

Ratna i posleratna golgota

 

A onda… za vreme okupacije, Muzej vegetira, ali to Kašanina ne sprečava da svakodnevno boravi u njemu. Sve i kada se njegova porodica zbog bombardovanja sklanjala u Žarkovo, ovaj hrabri posvećeni čovek pešačio je do Muzeja.

Oktobra 1944. godine, tokom borbi za Beograd, kuća Milana Kašanina je uništena, sravnjena sa zemljom. Tri dana borbi porodica Kašanin provela je u podrumu nekoliko kuća dalje od njihove, bez hrane i vode. U vatri nestaje njegova biblioteka, slike… pa i rukopis za njegovu kultnu knjigu “Srpska književnost u srednjem veku”. Naravno, uspeo je da je ponovo napiše i objavi 1975. godine, na neponovljiv način opisujući šta se sve krije u staroj srpskoj književnosti. Kasnije dobijaju skroman stan u Hilandarskoj ulici, gde je cela porodica praktično živela u Kuhinji. Supruga je kuvala, četvoro dece je učilo, a Milan Kašanin pisao je klečeći, ogrnut tuđim zimskim kaputom.

Dva meseca posle oslobođenja, oteran je u penziju i narednih osam godina, Kašanin živi u velikoj nemilosti. Svi su se čudili kako je taj period uopšte i preživeo. Malo ko je znao da je Milan inkognito pisao za rubriku “Da li ste znali” u “Politici”.

Odlučno “NE” Vaska Pope

Godine 1953, ponovo pridobija milost vlasti kada ga vraćaju iz penzije da bi osnovao Galeriju fresaka. Međutim, ni onda nije bio u potpunosti prihvaćen. Kada je trebalo da bude primljen u Srpsku akademiju nauka i umetnosti njegov izbor sprečio je veliki srpski pesnik Vasko Popa, rekavši da je Kašanin četnik. Iako je poštovao i voleo Kašanina, odanost Partiji bila je mnogo jača.