Bio je slavni admiral i DESNA RUKA JOVANKE ORLEANKE, a onda je u okolini njegovog zamka NESTALO STOTINE DECE

Žil de Ri
wikipedia

Ako se Bog obraćao Jovanki Orleanki, đavo se lično i direktno obraćao Žilu de Riju, francuskom vojskoviđi koji je bio desna ruka ove francuske junakinje u bitci za Orlean. Žil je dobio sve vojničke počasti i materijalno bogatstvo, ali su ga strast ka okultnom i žeđ za krvlju ostavili bez ičega i poslali pravo na vešala.

 

Rođen 1405. godine Žil de Ri vaspitavan je da bude najobrazovaniji, najodvažniji i najbogatiji francuski plemić. Od 1427. do 1435. Ri je komandovao kraljevskom vojskom. Godine 1429. borio se protiv Engleza zajedno sa Jovankom Orleankom u bitci za Orlean.

 

Žil je bio toliko dobar vojskovođa da je njegovo vojničko umeće i hrabrost bilo poznato i tadašnjem kralju Francuske Šarlu VII Pobedniku. Njegovu hrabrost i odanost često su poredili sa mazohizmom.  

Jovanka Orleanka imala je viziju da joj anđeo govori kako mora da spasi Francusku i kako će kralj Šarl VII pobediti u stogodišnjem ratu i osloboditi Francusku od engleskog terora.

Nedugo zatim Orleanka će 1431. goreti na lomači, a njena “desna ruka” admiral Žil de Ri neće ni prisustvovati suđenju.

Za to vreme Žil de Ri baviće se trošenjem krvavo zarađenog novca. Priča se da je ovaj slavni vojskovođa finansirao najskuplju pozorišnu tačku svih vremena.

U predstavi/performasu “Bitka za Orlean” učestvovalo je 150 profesionalnih glumaca i 500 statista. Svi su bili nahranjeni, napojeni i svako je imao raskošan kostim za potrebe ovog rasipničkog performansa kako su ga mnogi deklarisali.

Okretanje okultnom 

 

Krajem tridesetih godina XV veka Žil de Ri posvećuje se svom mračno okultnom hobiju. Uz pomoć nekoliko sveštenika i učesnika obreda pokušava da prizove demona po imenu Baron.

Pošto obred koji je organizovao očekivano nije urodio plodom, besni Ri dolazi na ideju da demonu Baronu prinese ljudske žrtve i tu zvanično počinje njegova propast.

U Francuskoj je 1437. pronađeno 40 nagih leševa deca. Ljudi su masovno počeli da

 

prijavljuju nestanak ogromnogo broja mališana, uglavnom dečaka. U to vreme harala je glad i očevici su davali izjave da su viđali dečake koji bi prosili ispred zamka Žila de Ria. Kada bi jednom ušli, gubio bi im se svaki trag.

Ri je priznao da je odgovoran za ubistvo i silovanje dece, a njegov glavni pomoćnik Etjen Korilo, priznao je na sudu da se radi o stotinama uglavnom muške dece koja su mučki silovana i ubijena radi prizivanja demona.

Svaki dečak je isprva tretiran poput plemića. Prvo bi ih okupali, dali bi im lepo odelo, nahranili bi ih i napojili. Bili bi izuzetno ljubazni prema pridošlicama. Zatim, tako zadovoljne i opuštene odvodili bi ih u Riove tajne odaje. Tamo bi ih čekao pravi pakao. Prvo bi ih mučio, zatim bi ih silovao i na kraju ubio.

Admiralove sluge potvrdile su na suđenju da je Žil najviše preferirao odsecanje glave, komadanje, sečenje velikih krvnih sudova kao i lomljenje vrata palicom.

Egzekucija, nasleđe i misterija

 

Na samom suđenju Žil je odbijao da sarađuje, tako da je njegovo priznanje iznuđeno mučenjem. Tamo stoji da je žrtve mučio i da je uživao u njihovom užasu kada su postajali svesni da im se bliži smrt. Često bi sedeo na detetu dok je ono umiralo.

Žil je je osuđen na smrt zajedno sa svojim saradnicima. Insistirao je da bude obešen prvi.

Njegova ćerka Meri podigla je ocu spomenik koji je bio dosta posećen dok nije srušen za vreme Francuske revolucije. 

Danas, postoje indicije da je čitav slučaj izrežiran i namešten kako bi Žil de Riju ostali plemići oduzeli imanje.

Veliki majstor lože Francuske, Žan Iv Goe Brisonier, organizovao je krajem 20. veka proces kojim je rehabilitovan Žil de Ri. Suđenju nije prisustvovao nijedan istoričar, a u kompletnoj dokumentaciji koju su istraživali ministri, članovi parlamenta i predstavnici UNESCO-a nisu pronađeni elementi krivice pogubljenog admirala.

Admiral Žil de Ri živeo je u zamku Tifuž.