SAČUVAJTE VAŠEG PSA OD OVE NAPASTI jer lek za bolest koju prenosi ne postoji! (FOTO)

papadači
bionet-skola.com

Psi su apatični, bezvoljni, bez apetita, naglo mršave i gube mišićnu masu. Možda imaju lajšmaniju – bolest o kojoj se u Srbiji nije puno znalo ni govorilo. Ova bolest koju prenose papadači – mušice manje od komaraca, naporna je i neizlečiva. Jedini način da izbegnete njenu zlu kob je – adekvatna prevencija.

 

Tokom boravka napolju psi mogu postati žrtve raznih insekata i zaraditi različite bolesti među kojima, nažalost, ima i onih kojima nema leka. Jedna od njih je i lajšmanija. O njoj se u Srbiji donedavno nije tako mnogo ni znalo ni govorilo, ali sve više veterinara se suočava baš sa ovom dijagnozom. I svi su saglasni u jednom – leka nema. Ima, doduše, terapija koje mogu psu olakšati život, ali i one nose razne kontraindikacije. Zato je, tvrde veterinari, prevencija najbolja zaštita!

Lajšmanija je zarazno oboljenje životinja i ljudi. Prouzrokovač je protozoa, roda Leischmania. Bolest prenose insekti iz familije Phlebotomidae, u narodu poznati kao “nevidi” ili “papadači”. To su sitni dlakavi dvokrilni insekti, veličine dva do tri milimetra koji, za razliku od komaraca, ne stvaraju zvuk zujanjem.

Hrane se krvlju životinja, boja im je od svetlo do tamno braon – objašnjava dr vet. med. Batica Trajković.

 

Lajšmaniju prenose zaraženi insekti s bolesnih na zdrave životinje kao i na ljude, a bolest se može preneti i transfuzijom krvi, s tim da nisu zabeleženi slučajevi direktne infekcije sa psa na čoveka. Bolest se kod pasa javlja u visceralnoj i kožnoj formi, objašnjava dr Trajković, a kod visceralne forme bolest je izražena na unutrašnjim organima, odnosno na bubrezima, slezini, jetri, crevima.

Dolazi do poremećaja opšteg stanja, psi su apatični, bezvoljni, bez apetita, naglo mršave i gube mišićnu masu. Konjuktive su blede i zamućene, potkožni limfni čvorovi su uvećani. Usled oštećenja sluzice tankog creva dolazi do intenzivne i dijareje neprijatnog mirisa, a usled oštećenja na bubrezima dolazi do učestalog i pojačanog mokrenja, pojačane žeđi i do čestih povraćanja.

Kod kožnog oblika simptomi su simetrično opadanje dlake na glavi, posebno na obrazima, na telu nodularna oštećenja na koži (čvorići). Potkožni limfni čvorovi su otečeni i opipljivi na dodir. Mogu se javiti i bolovi u zglobovima i neuralgije.

Kod bolesnih pasa dolazi do poremećaja opšteg stanja. Na koži mogu da nastanu lezije, prvo u obliku diskretnih depilacija na leđima, a posebno na obrazima, koje imaju tendenciju širenja. Najčešće se javlja skvamozni ekcem s pojavom mnogobrojnih ljuspica. Klinička slika pseće lajšmanioze nije uvek jedinstvena, tako da inficirani psi mogu pokazivati sasvim blage simptome ili ih uopšte ne pokazivati, međutim, važno je istaknuti da su uzročnici lajšmanioze u koži bolesnog psa izrazito gusto nakupljeni, tako da se papadači sisanjem lako inficiraju i prenesu bolest na druge životinje i ljude.

 

Foto: Papadači/ bionet-skola.com

Veterinari posebno ističu da je ova bolest teška i uporna i s neizvesnim ishodom ako se ne prepozna i ne tretira na vreme.

Iskusan kliničar može na osnovu kliničke i krvne slike, te biohemijskih nalaza u velikom procentu posumnjati na prisustvo lajšmanije, pa zbog toga treba psa najmanje jednom godišnje podvrći kontroli. Lečenje, međutim, može da potraje, s tim da potpunog oporavka nema. Tokom lečenja se mora pažljivo tretirati osnovna bolest, ali se moraju čuvati i sačuvati funkcije bubrega i jetre, što zahteva redovne kontrole.

Da biste sve ovo sprečili, naročito tokom leta, psima bi trebalo stavljati insekticidna i repelentna sredstva, i to u pravilnim vremenskim intervalima po preporuci proizvođača uz obavezno konsultovanje s veterinarom. Prostorije u kojima borave životinje i ljudi moraju biti zaštićene repelentnim i insekticidnim sredstvima.

A kako biste zaštitili svoje pse od najezde papadača treba im stavljati u pravilnim vremenskim intervalima insekticidna i repelentna sredstva na bazi permetrina i imidakloprida. Prevencija lajšmanioze podrazumeva sprečavanje ugriza papadača, odnosno smanjivanje njihove populacije i izloženosti. A štiteći svog psa vlasnici ujedno štite i sebe.

Kada je reč o predispoziciji na lajšmaniozu, obolevaju psi stariji od godinu dana, od rasa pasa češće obolevaju pinčeri i nemački ovčari. Ono što je vrlo problematično kod lajšmanioze, osim inkubacionog perioda koji može trajati od tri meseca pa do nekoliko godina, jeste prognoza i terapija, koja traje minimum šest meseci, nekad i duže, a lekovi se, kao što je opštepoznato kod nas, teško nabavljaju, uglavnom iz inostranstva, i izuzetno su skupi. Ono što je mnogo bitnije jeste zaštititi se od lajšmanioze, a to je moguće zaštitnim ogrlicama koje sprečavaju mušicu da inficira psa.