NAJJAČA MAGIJA NA SVETU: Krvne žrtve i duhovi robova vekovima opsedaju Amazoniju!

amazon
pixabay.com

Verovanje u postojanje magije danas ulazi u sferu tradicije i folklora, ali su bizarni obredi i prakse uvek bili popularni.

 

Drevna verovanja o magijskoj moći vekovima su ostajala pod velom tajne, ali pojava Santa Muerte (Svete Smrti) revitalizovala je brojne sestrinske tradicije, a jedna od njih je Makumba.

Makumba je najviše praktikovana u starom post-konkvistadorskom Brazilu, kao i Argentini, Paragvaju i Urugvaju, kao svojevrsna subkultura naspram snažnog hrišćanskog uticaja i pod svojim okriljem sadrži druge tradicije poput Kandomble, Điro i Mesa Blanka. Iako se danas razmatra kao praznovjerje, raste joj popularnost. Središte svetkovine je Boto, slatkovodni sisar koji se pretvara u mladu devojku. Vračevi tako mole Botoa da praktikantu baci prokletstvo ili urok, kletvu – povrede, bol, bankrot, bolesti, smrt…

Iako se praktikuje unutar religija, nazivaju ga crnom magijom i crkveni oci žestoko prozivaju vernike. Krv je sveti sakrament, ali isto tako i najveća stigma religije. Mnogi stoga primenjuju Điro, odnosno upotrebu palminog ulja umesto krvi i žrtve, a urbane legende govore i o ljudskim žrtvama i seksu s maloletnicima. Obred uključuje pomenutog sisara, ali i duhove robova preminulih u traumi, zarobljenih između svetova.

Med služi kao medijum duha južnoameričkih Indijanaca dok voda donosi informaciju iz polja informacija koje nas okružuje.

Najviše biće religije je “Majka Priroda”, kao svojevrsna veza sa duhom Ajahuasce – stručnjaci smatraju kako je ovo zapravo odgovor na psihodeličnu sferu Južne Amerike, od strane robova koji zbog hrišćanstva nisu želeli da konzumiraju “demonske duhove” psihoaktivnih biljaka. Zato ima i veze sa afričkim verovanjima, iako je reč o prilično mračnoj tradiciji. Ali dok se podrobnije ne istraži, nećemo spoznati njene stvarne osnove ni sastav.